среда, мај 29, 2024

Vladika i ambasador zajedno živi ispod zemlje

Slične objave

Podeli

Vasiljko Vukoje

ADELAIDA, 1. avgusta 2022. – Poslije dvije godine pauze, mnoge etničke zajednice u Australiji počele su sa obnavljanjem ranijih događaja. Tako je i Mitropolija Australijsko-Novozelandska, na čelu sa Vladikom Siluanom, organizovala svečanu proslavu Ilijin dana u jedinoj srpskoj crkvi pod zemljom, u pustinjskom gradu Coober Pedy ( Kuber Pidi) na sjeveru Južne Australije.

foto: V. V.

Srpska pravoslavna crkva sv.Sava u Adelaide, jedna je od dvije istog imena, a najveći broj srpskih crkava i organizacija na petom kontinentu nosi ime kako to SPC kaže, prvog srpskog prosvetitelja, učitelja i tvorca srpske države i crkve, za ovu svečanost daje svoje sveštenike, jer u pustinji nema popova, koji pred pristiglim narodom slave sv. Iliju, uz dobru muziku, još bolje pečenje s ražnja, ali i uz tone alkohola koje se popije u dva dana.

Ovogodišnja proslava imala je posebnog gosta. Ambasador Srbije u Australiji, Rade Stefanović, na poziv vladike Siluana bio je prvi ambasador koji je otišao u Coober Pedy, poslije dvadesetak godina i posjete tadašnjeg ambasadora, pok. Milivoja Glišića, kojeg je u Australiju otpratio njegov intimus, inače neobaviješteni dr Vojislav Koštunica. U to doba, vladika u Australiji bio je donedavni vladika valjevski Milutin, koji je uz mnoge druge zaposlene članove otišao na onaj svijet nevakcinisan od bolesti koju sve religije tretiraju na isti način, da ona ne postoji.

foto: V. V.

Jucerašnja posjeta pustinjskom gradu u izumiranju, novog, mlađanog Vučićevog čovjeka od povjerenja, Radeta Stefanovića, novi je podmukli pokušaj simbioze države i Crkve, pa iako Australija osim Rio Tinta, Srbiji ne znači ama baš ništa, od dolaska SNS-a, nema ni kancelarije za dijasporu, ambasadorsko mjesto je uglavnom prazno, a pojedini bogati Srbi, odavno su prestali da se bave idejom povratka u državu koja predstavlja ekonomskog diva, u glavama samo onih koji su u matici poznati kao sendvičari, ovakvi zajednički nastupi poglavara duhovne i svjetovne Srbije, događaj je o kojem se i među Srbima Australije, onima koji otprilike čine 15%, i koji uopšte idu u crkvu, priča dva tri dana.

I kao potvrda navedenog, odavno se u Australiji za vrijeme izbora ne glasa. Osim kad treba neka pomoć ili možda neka rijetka posjeta nekog SNS-ovca, za Srbiju Srbi u Australiji ne postoje.

I kolikogod crkvene stvari sve manje igraju neku ulogu u životu, posebno mladih Srba, paradoksalno zvuči da najveći broj naših ljudi i dalje čvrsto vjeruje velikom Vođi i njegovoj mafijaškoj družini, poznatoj kao SNS.

Dugo sam se pitao zašto je to tako i od svih mogućih odgovora, najlogičnijim mi se čini ovaj, iako odavno ne vjerujem u logiku kad su Srbi u pitanju, “Previše mi očekujemo od naroda koga jedan Dositej Obradović u vrijeme velike gladi nije uspijevao da ubijedi da počnu da gaje krompir i da se tako spase, makar od gladi. Dositeja su proglasili za ludog, a krompir za đavolsko sjeme”.

(Autor je advokat i novinar, rođeni Dubrovčanin)