Gradimir Gojer
Autorski koncert skladatelja Đela Jusića u okviru programa šezdeset i četvrtih Dubrovačkih ljetnih igara
Vrlo mudar potez povukao je čelni čovjek Glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara maestro Milan Tarbuk kada je na repertoar ovogodišnje, regionalno, najznačajnije umjetničke manifestacije, kakve objektivno jesu Dubrovačke ljetne igre, stavio i autorski koncert skladatelja Đela Jusića, pod naslovom “Ulicama moga grada“, inače nazivom jednog od amblematskih zabavnoglazbenih hitova ovoga autora.
Koncert je pokazao da je skladatelj i dirigent Đelo Jusić ne samo ubjedljivo prva persona glazbenosti u Dubrovniku, već da je Jusićev skladateljski rad, posebice onaj vezan za nekoliko oratorijskih cjelina, zacementirao iznimno značajnu poziciju njegovog kompozitorskog opusa u recentnoj hrvatskoj glazbi, ali i u povijesti hrvatske glazbe i umjetnosti, uopće.
Za ovaj koncert Jusić je kao izvođače angažirao gitaristu Maroja Brčića, mezzosopranisticu Dubravku Šeparović Mušović, kao i dva “domaća“, iznimno kvatetna glazbena tijela: Dubrovački simfonijski orkestar i Mješoviti zbor “Libertas“. Koncert je otpočeo, a to smatram iznimno dobrim dramaturškim akcentom, izvedbom uvertire za operu u nastajanju “Andaluzija“, temeljene na versovanomu libretu pjesnika Džemaludina Latića “Mjesečina Endeluske noći“. U prvom “udaru“ na gledalište pred dubrovačkom katedralom Jusić je postigao dva puna pogotka! Jedan je izvrsna izvedba glazbenog motiva iz prologa opere, drugi je glazbeno, ali i fizički iznimno atraktivna Dubravka Šeparević Mušović, koja je “zaledila“ dah stradunskog gledališta ispunjenog do posljednjeg mjesta, što je kulminiralo u izvedbi arije “Ah Antonio“.
Već je premijerno izvođenje dijelova opere “Andaluzija“ pokazalo rijetku zrelost Jusićeva skladateljstva, preciznim diferenciranjem pojedinih glazbenih dionica, ritamski besprijekor, posebice Jusićev dirigentski virtuozitet.
Koncert za gitaru i orkestar sa stavovima Andante, Allegro Spirito, Andante/Tempo di Ragusa, Maestoso-Allegro con Spirito, koji je izveo Maroje Brčić virtuozitetom gitarističke pragme, sve je to bilo dokazom odličnog izbora djela za koncert, precizan dramaturški raspored i kompletnu artističku zaokružnost prvog dijela ovoga koncerta.
Drugi dio pograma maestro Jusić počeo je izvedbom orkestralne svite “Dubrovački kantuni“ s dijelovima “Dobro jutro, Dubrovniče“, „Dubrovački đardini“, “Pred kneževim dvorom“, “Ako čuda tražiš“, “Pjesnik Luko“ i „Svjetla Grada“.
Nastavivši dijelovima oratorija Istina o Gradu sobode (versi Luka Paljetka) u kojem je, ponovno, briljirala Dubravka Šeparović Mušović.
Maestro Jusić je podigao usijanost atmosfere koncerta do maksimuma dijelom oratorijske cjeline “Slobodo, prijateljice moja“ (Istina o Gradu slobode) čime je nastavljen trijumfalan ritam ove božanstvene koncertne dubrovačke noći.
Orkestracijom poznatih motiva glasovitog britanskoga sastava “The Beatles“, a u dijelu koncerta koji je nazvao “The Betles phantasy“, maestro je Jusić kompozicije Joha Lennona i Paula McCartneya doveo u kontekst glazbene Arkadije, stradunske!
Međutim stari majstor ne bi bio tako uspješan i od publike tako obljubljen da „završni udarac“ nije izveo u dijelu koncerta “na bis“, kad je orkestar stavio apolutno do kraja u funkciju gledališta. Naime, orkestar je izvodio čuveni Jusićev “hit“ La musica di notte, a maestro je dirigirao kompletnom gledalištu, koje je “uglas“ izvodilo ovu popularnu pjesmu.
I ovaj koncert pokazao je da je Jusić renesansna osoba, koja tek slučajno živi u dvadesetom i dvadeset prvom stoljeću, da je najznačajniji živući hrvatski skladatelj, da je iznimno cijenjen od onih za koje stvara, a to su najširi slojevi glazbene publike, a da je potpuno potcjenjen od onih koji bi se trebali ponositi njegovim djelima, od recentnih čelnika Grada podno Srđa, koji nažalost nisu niti nazočili ovom veličanstvenom umjetničkom događaju!?
SVETI VLAHO I SVETI ĐELO
Klapa Kaše je u posljednje vrijeme jedan od simbola glazbenog života Dubrovnika! Lider grupe Kaše, za svoje godine premudri Vicko Dragojević (ostali članovi klape su: Petar Sambrailo prvi tenor, Mario Anđelić drugi tenor, Alen Roki bariton i Ante Džamarija bas!) naslonio se na već potvrđeno bogato stvaralaštvo najznačajnijeg skladatelja Dubrovnika u dvadesetom stoljeću, maestra Đela Jusića. Kaše su, interpretirajući negdanje, ali danas jednako glazbeno aktualne hitove Dubrovačkih trubadura, postale nezaobilazan faktor u predstavljanju glazbenog života Dubrovnika našeg doba!
Umjetničko vođstvo Dubrovačkih ljetnjih igara povuklo je svrsishodan, za publiku iznimno ugodan repertoarni potez formirajući čitav programski blok Noćne serenate.
Đelo Jusić je, na osnovu svog opusa, postao najzastupljeniji autor u programu Serenata, a klapa Kaše napravila je veče, prije svega autorske glazbe ovog skladatelja. Vicko Dragojević kao lider Kaša, sa evidentnom duhovnom potporom u liku i djelu Đela Jusića, osmislio je zanimljivi glazbeni program. Kompozicije Lijepa zavidnost, Neusnule noći, Luda mladost, Pusti da ti leut svira, Dalmatinski lero, Život je lijep, Lula starog kapetana, Nikoleta, Rusulice, Jedan dan i Sjećanje na mali raspevani Dubrovnik su ispunile prvi dio koncerta koji je održan na atraktivnoj Boškovića poljani, ispod Jeziuta. Taj dio programa klapa Kaše je izvodila u svojim autentičnim kostimima izniklim iz dubrovačke tradicije. U drugom dijelu programa (Znam da ima jedna staza, Prijatelji stari gdje ste, Na Stradunu, U svakom slučaju te volim, Kad bi vi znali moja gospođa, Kad zazvone dubrovačka zvona, Anđele moj, Dobro jutro, Margareta, O, sveti Vlaho, Ajmo još jednu, La musica di notte, Poutpourri – amor, amor) klapa Kaše je nastupila u večernoj odori, sa smokinzima i leptir kravatama, potpomognuta odličnom skupinom gostiju: glumcem Davorom Ercegom, Suzi Sokol i Krunom Težakom, a atraktivan je bio i nastup ženske klape Neverin.
Dakle, maestro Jusić i lider Kaša Vicko Dragojević napravili su puni pogodak angažirajući u drugom dijelu programa interpretatore koji su ostvarenja starog hitmejkera Đela Jusića izveli uz ovacije dubrovačkog gledališta, koje ukazuju da je došlo do finog spoja i umjetničke konkordije između individualiteta (Erceg, Sokol, Težak), klapa (Kaše, Neverin) i Dubrovačkog simfonijskog orkestra pod ravnanjem maestra Đela Jusića.
Pravo uživanje je bilo ponovo čuti Jusićeve kompozicije, za koje su, to posebno želim naglasiti, tekstove pisali majstori poput Stjepe Stražičića, Pende Buco, Ivana Breškovića, neprevaziđenih mastora pjesništva u glazbi Drage Britvića, Balda Čupića, Vicka Dragojevića i drugih, pa i velikih pjesnika Željka Sabola, Luka Paljetka, Stjepana Benzona, Davora Mojaša i Stjepe Mijovića Kočana. Lukav je i pronicljiv skadatelj Jusić, čija je glazbena režija ove izvedbe Noćnih serenata dramaturgijski precizno postavila narastanje kompletne atmosfere u gledalištu Ispod Jezuita…
Potpurijem Jusićeve glazbe, te glazbom iz sjajnog Paljetak-Jusićevog mjuzikla Amor, amor fantastično je okončana ova nezaboravna dubrovačka noć.
U izvedbi tog potpurija sudjelovalii su svi sudionici ove glazbene noći, što je publiku ne samo očaralo, nego i diglo na noge, a sumnjam da je itko u publici ostao ravnodušan i odbio da zajedno s glazbenicima na sceni pljeskom u ritmu da doprinos jednom kolektivnom transu, koji je toplu dubrovačku noć pretvorio u rapsodijsko-himničnu posvjetu Dubrovniku na način maestra Đela Jusića. Ipak, za moj ukus izdvojile su se tri cjeline, tri glazbena broja, na ovoj rijetko uspješnoj noći Serenata. To je, ponad svega sjajna interpretacija pjesme Stjepana Benzona Znam da ima jedna staza, koju je moćno uz klapu Kaše i Dubrovački simfonijski orkestar prezentirao dramski umjetnik Davor Erceg, inače član ansambla Kazališta Marina Držića; zatim bravurozna interpretacija, posebno u pijanisimima, klape Kaše kompozicije Lula starog kapetana, koju je skladatelj Jusić napravio prema stihovima Drage Britvića, najboljeg (!) dubrovačkog (?!) pisca lakoglazbenih tekstova. Konačno, ne mogu odoliti a da ne zapišem da je i kompozicija O, sveti Vlaho, sa bravuroznim versima Luka Paljetka dala nešto od čudesnog šmeka ovoj nostalgičnoj poemi Dubrovniku, Dubrovačkim trubadurima, a zašto ne kazati, prije svega (!!!) stvaralaštvu najboljeg dubrovačkog skladatelja modernog vremena, Đela Jusića.
Jusić je krunski momenat napravio u finalu koncerta izvodeći na pozornicu još jedinog živog trubadura Luciana Capursa, koji je uz burno odobravanje, povike i pljesak izveo pjesmu – zaštitnicu cjelokupnog Jusićevog opusa La musica di notte.
Ovdje se želim posebno referirati na nepostojeće (?!), a to su prazna mjesta u prvim redovima prepunog gledališta na Boškovićevoj poljani… Tu su trebali sjediti čelnici grada Dubrovnika (valjda je tu trebao sjediti, prije svega, gradonačelnik Vlahužić?), pa onda zaista neporavdan, bez obzira na razloge (?) nedolazak intendanta Igara, dirigenta Mladena Tarbuka i nevjerojatno iznevjeravanje vlastitog slogana od strane zagrebačkog Jutarnjeg lista. Na mahalici, koju smo ulazeći u dubrovačko gledalište dobili da bismo smanjili vrućinu i sparinu ljetnjeg Dubrovnika, Jutarnji list je dao dva slogana: Pokrivamo do posljednjeg čina i Pokrivamo do posljednje note! Tri su dana prošla od ovog događaja, a od obećanja Jutarnjeg lista da pokriva sve do posljednje note, nema ništa, bar kada je ova spektakularna noć skladatelja Jusića u pitanju?!
Ponovo se vraćam vlastitoj tezi iznesenoj na mnogo slojevitiji načn u mojoj knjizi Gospar, u kojoj sam ustvrdio da je u slučaju skladatelja Jusića u pitanju mocartovsko-salijerovski koncept, u kojem talentiraniji gubi od nesposobnijeg ali upornijeg, te da je u pitanju, kada je riječ o stvaralaštvu maestra Đela Jusića, bacanje biserja pred svinje.
Svaki gledatelj i slušatelj u ovoj nezaboravnoj noći ponio je dio kolektivnog transa koji je imaginirao skladatelj Jusić od prvog do zadnjeg trena ovog spektakularnog koncerta, a ovom prigodom želim istaći i neke posebne kvalitete gostiju na Serenati klape Kaše.
Davor Erceg, pjevački moćan, temporalno precizan, stasom pristao za lidersku poziciju na pozornici, pokazao je da u ansamblu Kazališta Marina Držića postoje itekakvi skriveni potencijali, kakav je ovaj glazbeni u slučaju glumca Ercega!
Dugo nakon izvedbe divne, sjetne, do kraja poetične pjesme Luka Paljetka i Đela Jusića Na Stradunu, uvjeravali su me dubrovački domaćini da Suzi Sokol nije profesionalna pjvačica?! Ova urednica radijskog programa rijetko koloraturno precizno izvela je kompoziciju Na Stradunu, a moji dosadašnji susreti sa talentiranim interpretatorom Jusićevog glazbenog stvaralaštva Krunom Težakom, postali su daleko ubjedljiviji i kvalitetno, u glazbenom smislu, raznoslojniji, nakon njegove interpretacije, opet (!!!) Paljetak-Jusićeve kompozicije U svakom slučaju te volim!
Valja naglasiti da je ogroman trud i izvrstan mar ispoljen u radu sa svim tijelima i pojedincima ovog spektakla učinio svojim skladateljskim, ali još i više dirigentskim umijećem Đelo Jusić. Zato i jesam ubijeđen da sva suvremena pjevanja u čast sveca koji drži Dubrovnik na svojoj ruci – svetog Vlaha imaju kulturni i kulturologijski adekvat u pojavnosti i tvoračkom djelu Đela Jusića!
Bila je to noć svetog Vlaha i svetog Đela!
OD SUSRETA NA TITOVOJ ULICI U SARAJEVU DO ZADUŽBINSKOG ORATORIJA
Jednog “fjakastog“ popodneva lunjao sam u krugu oko Kamernog teatra 55, pa Ferhadijom, pa kroz pasaž prema dragom kafiću “Menhetn“ Dražena Križana, a onda opet na Titovu ulicu… I tako, krenuvši sunčanim dijelom Titove ulice naišao sam na književnika Džemaludina Latića… Uobičajenu prijateljsku kavu u „Menhetnu“ nadgrađuje Džemaludinov dar – njegova netom iz tiska pristigla knjiga “Srebrenički inferno“. Kaže pjesnik: „Prijatelju, evo ti ovu knjigu, pa vidi šta možeš učiniti za svog druga“…
Uzeo sam Latićevu knjigu i otišao kući. Da čitam, naravno.
Čitao sam cijelo popodne, pa duboko u noć… Sve do zore… Prvi zraci sunca stigli su me u čitateljskoj strasti. Pogledao sam na sat i shvatio da u to “gluho doba“ nemam šansi naći nekoga budnog sa kim bih podijelio osobno oduševljenje Latićevom poetskom meštrijom, inspiriranom planetarnim zločinom nad Bošnjacima Srebrenice.
A imao sam na umu samo jednu osobu, skladatelja Đela Jusića. Jer, čitajući infernalnu atmosferu “utkivanu“ u Latićeve verse na pamet mi je padao samo dubrovački Mocart koji bi, bio sam siguran u to, mogao uglazbiti ovaj životni tragos „preliven“ u Latićev poetski slog.
U devet sati razgovarao sam sa maestrom Jusićem, a već u četrnaest sati sa sarajevske autobuske stanice knjiga “Srebrenički inferno“ krenula je prema Dubrovniku.
Od susreta u Titovoj ulici do prvih snimaka orkestracije nije prošlo niti mjesec dana…
Ponovo sam “stvar uzeo u svoje ruke“, dogovorio suradnju sa Sarajevskom filharmonijom…
Premijeru “Inferna“ u Narodnom pozorištu s fenomenalnim zborom Kuće na Obali i dječijim zborom s dirigentskim vođstvom maestra Jusića nemoguće je potisnuti iz sjećanja…
Završne taktove posebno, i naravno dvoranu punu jecaja i suza…
Ništa se nije razlikovala ni izvedba „Srebreničkog Inferna“ pred iznimno zahtjevnom publikom Ankare.
Naravno, nikada neću oprostiti vlastima Bosne i Hercegovine, koje iz godine u godinu, na godišnjicu obilježavanja na najsvetijem mjestu, u Potočarima, dozvoljavaju da se izvodi plejbek verzija zadužbinskog djela maestra Đela Jusića…
MALI RASPJEVANI DUBROVNIK
Mali raspjevani Dubrovnik, 45 godina
U izdanju „Malog raspjevanog Dubrovnika“ i „Kapitola“ iz Zagreba izašla je iznimno zanimljiva knjiga Mali raspjevani Dubrovnik. Vjerojatno iz skromnosti, autorica se potpisala, tek, kao urednica!?! Radi se o urednici Radio televizije Zagreb Nataši Kalinić Ahačić. Kniga je izvrsno grafički oblikovana od strane Igora Kuduza.
„Mali raspjevani Dubrovnik“ naziv je ansambla koji je svojedobno, prije četrdeset pet ljeta osnovao Đelo Jusić. Ovom dubrovačkom skladatelju, uz nezaboravni bend Dubrovački trubaduri, te pregršt skladateljskih ostvarenja u oblastima rok, korske, klapske, simfonijske, operne i baletne glazbe, ovaj će ansambl, koji svake godine svoju djelatnost kruniše i rijetko atraktivnim festivalskim nastupima, ostati kao jedna od najznačajnijih referenci uzbudljivog, ali i nadasve uspješnog umjetničkog života.
U nesigurnomu vremenu i još nesigurnijemu življenju – autori ove lijepe monografske knjižice odlučili su obilježiti 45 godina rasta i razvoja „Malog raspjevanog Dubrovnika“.
Nema ljepšega spomenika humanističkom istrajavanju, skladatelju i umjetniku renesansnih manira Đelu Jusiću, od ove knjige koja se rastvara riječima autorice i urednice Nataše Kalinić Ahačić. Sjetnu akordaciju daje tekst Pie Šimunović „Vidimo se na starom dogovorenom mjestu“. To je zapis vrijedan mnogih suza i mnogih osmjeha što su godinama krasili nastupe ovog dječjeg glazbenog ansambla.
Potom u ovoj decentnoj knjizi slijedi dio „O malom raspjevanom Dubrovniku su rekli“. Četiri su to teksta. Prije svega iz pera maestra Đela Jusića „O najljepšoj dječici na svijetu“; čestitka za obljetnicu gradonačelnice Dubrovnika, profesorice Dubravke Šuice. Dubrovački književnik Feđa Šehović, koji iz godine u godinu prati rast i razvoj „Malog raspjevanog Dubrovnika“ napisao je tekst u svom stilu: poetičan, a nadasve tačan „Zašto mali, pitao sam se“… Ovaj dio knjige okončava se evociranjem uspomena čuvenog dubrovačkog glumca, prvaka Kazališta Marina Držića, Miše Martinovića, naslovljen „Sjajan ugođaj i divne uspomene“.
U narednom poglavlju pod naslovom „Mi smo bili prvi“ tri nekadašnje dubrovačke djevojčice, Perica Martinović, Zlata Kalajdžisalihović i Brigita Masle ispisuju zahvalnost Đelu Jusiću za sve što je učinio za „Mali raspjevani Dubrovnik“-
Uostalom, sad već afirmirana dramska glumica, članica zagrebačkog Kazališta „Gavella“ i u naslovu svoga teksta veli: „Hvala ti Dundo Đelo“.
Naredni predio knjige „Predstavljanje naše prve ploče“ donosi dva teksta. Operni prvak i intendant HNK Osijek Vlaho Ljutić ispisuje listine s naslovom „“Mali raspjevani Dubrovnik“ neslućeni početak moje glazbene karijere“, a sjećajući se svih godišta provedenih u ovom jedinstvenom ansamblu, sjećajući se pjesama Đela Jusića, Dijana Hilje ispisuje tekst „Pjevaću ih i svojim unucima“.
Ne manje zanimljiv dio knjige je pod naslovom „Dubrovačka dječica“. Nekoliko istaknutih umjetnika i uglednih građana Dubrovnika darovalo je ovo poglavlje svojim iskrenim i emotivnim, ali, nerijetko i muzikološki i poetično preciznim tekstovima. Davor Mojaš, redatelj, žurnalist i književnik, tako, piše tekst „Ptići Gundulići gospođa i gospara“. Časna sestra Slavica Kožul donosi tekst „O, oče, Stvoritelju, Hvala!“.
Tekst Relje Tarana nosi naslov „Sni ljetnih dana, mojih petnaest godina sa „Malim raspjevanim Dubrovnikom““. Prof. dr. Hrvoje Kačić napisao je seriozan tekst „Mladost i pod opsadom grada održala (spasila) raspjevanost.“ Dubrovački trubadur Marko Brešković sjeća se ovog ansambla i svih njegovih nastupa, na sebi svojstven, neobično šarmantan način. Konačno, turistički i kulturni djelatnik Niko Bulić zaokružuje misao svih onih koji su bili donatorima ovoga ansambla. Veli on, već u naslovu poruku svoga teksta „Ponosni smo jer smo im pomogli“.
Knjiga donosi i poglavlje „Gosti „Malog raspjevanog Dubrovnika““. Đelo Jusić, gradonačelnici Dubrovnika Nikša Obuljen i Vido Bogdanović, kao i župani dubrovačko-neretljanske županije dr Jure Burić i ing. Ivan Šprlje ispunjavaju dio knjige svojim „Sjećanjima na „Mali raspjevani Dubrovnik“.
Urednica ove knjige donijela je i „Riječ roditelja“, koji su svoju najdražu djecu vodili na nastupe ovoga zbora. Slobodan Vlašić stoga piše tekst „Veliki i mali“, a oglasili su se i Branka Hajdić, Roberta Šimunović, Ana Vuković, Nedim Kahriman…
Na samom kraju ove poticajne knjige je i životopis Đela Jusića, skladatelja, aranžera, dirigenta i producenta, kao i dio „Naša izdanja“. Likovno uzorno uređenu knjigu krase fotografije iz privatnih zbirki, ali i iz fundusa Hrvatske radio televizije.
Ako se navede da su s „Malim raspjevanim Dubrovnikom“ surađivali i takvi pjesnici kakvi su Luko Paljetak, Davor Mojaš, Ratko Zvrko, Pero Dragojević, Nedo Zuban, Mladen Kušec, Jakša Fiamengo, Drago Britvić, Željko Sabol, Nikola Šubić, Margit Antauer, Janoš Šoš, Mladen Bjažić, Mato Jerinić, Stjepo Stražičić, Pero Kukuljica, Gordana Brajović, Stjepan Jakšavec, vidi se samo mali dio povijesti ovoga ansambla, koji je između ostaloga u teškim ratnim godištima nastupao u Vatikanu pred Svetim ocem Papom…
Knjiga „Mali raspjevani Dubrovnik, 45 godina“ nevjerojatan je libar dječjih osmjeha u pola stoljeća trajanja ovog ansambla, ali ona je i panorama kulturne povijesti grada Dubrovnika, koji je znao prepoznati sve značajke ovakvog glazbenog, nesvakidašnjeg tijela, to je i povijesnica djelanja skladatelja Đela Jusića, u jednome kraku njegovog stvaralaštva!
NA GROBLJU BONINOVO
Šešir, postole od
Rata davnoga,
Štap što stoljetnost ćuti
I trag gospodstva,
Sve tajnosti traju.
U sjeni bora godišta
Ne znače ništa,
Tek cjelov blag od
Gospe davne znak je…
Tišinu prekida ćiopa,
U grobište zalutala,
Od nesna stvorena,
Na križu sva uzdrhtala.
SLUŠANJE PIJEVA STOLJETNE ĆIOPE
Za ćiopu pjesmu skladam,
Za ćiopu, stradunsku, samo
Našu, skladam i dah taj
Slutim. Dah struna i
Razrokosti našeg larga.
(nastavlja se)
