Mihailo Lalić, jedan od najvećih antifašističkih pisaca na prostoru Titove Jugoslavije, otišao je sa ovog svijeta 1992.godine, otišao je u vrijeme povampirenja najmračnijih ideologija koje je razarao i žigosao u svojoj velikoj književnosti. Otišao je u vrijeme buđenja nacionalizma, šovinizma, fašizma, u vrijeme buđenja pacova. Neko je na portalu „Mondo“ citirao Miljenka Jegovića da „niko kao Lalić nije udario taj bratstvenički, taj lični žig na izdajnike, Žig koji žeže do današnjeg dana, i nek žeže, neka prži u ovo vrijeme četničkog povampirenja i izlaska miševa iz mišjaluka.
Ja sam to pročitao kod Boža Koprivice. Svejedno, Lalić je pisac beskompromisan kad su u pitanju ideološke travestije o četništvu, fašizmu i onim ideologijama koje su razbile Jugoslaviju. On ne prihvata isprazna demagoška pomirenja koja ugrožavaju prava i slobode drugih, a koje se naročito danas nude u Crnoj Gori u formi bizarne demagogije i političkih floskula. Lalić je književni velikan koji svoje djelo zasniva na humanizmu i antifašizmu i u kom je nemoguće pronaći sutiacije gdje dobro i zlo ravnopravno koegzistiraju. Ako se društveni kontekst od nekadašnje Jugoslavije, bitno promijenio od onog tadašnjeg koji je jednim dijelom inkorporiran u Lalićevom književnom djelu postavlja se danas pitanje kakav je odnos prema Laliću i njegovim romanima nakon svih tih promjena i nakon 64 ngodine od objavljivanja njegove prve knjige.
Lalić je potrebniji danas nego ikad. Zato što se danas ovdje mora postaviti veliko i važno pitanje, a to je zašto revizija istorije, odnosno rehabilitacija ideologije koja je u Lalićevom visoko ocijenjenom, nagrađivanom i čitanom književnom djelu jasno i nedvosmisleno okarakterisana kao saradnička s fašizmom, retrogradna i izdajnička. Postavimo pitanje danas nekako po Laliću, kako je moguće danas rehabilitovati idejne vođe te ideologije. Kako je moguće danas rehabilitovati recimo četničkog vođu Filipa Bekića iz Hajke, kog je tako maestralno u istoimenom filmu odigrao veliki glumac Pavle Vujiić. Morate dakle ući u besmiuslenu i apsurdnu borbu sa romanima, sa umjetnošću jednog grandiozno velikog pisca., morate postati, dakle, njegovi protvinici, njegovi oponenti. Na kraju, ući ćete u sopstveno ludilo, protiv njegovog realizma, ali i protiv njegove imaginacije, izgubićete ponovo kao što ste već gubitnici u stvarnom životu i njegovim romanima. A znate pri tom da je Lalić, između ostalih velikih nagrada, dobio nagradu biblioteka Srbije kao najčitaniji pisac za godinu 1974. Ući ćete tako u onu duhovitu izjavu Dubravke Stojanović da je četnički pokret bio jedini antifašistički pokret koji je poražen u oslobođenoj Evropi, rekao je o Laliću u Medija centru Ljubeta Labović, crnogorski pisac i novinar.
D. B.
