Nakon ruske agresije na Ukrajinu, Zapad se promptno vratio na Balkan, plašeći se da bi Rusija mogla podstaći eskalaciju i tenzije u regionu. Nakon slučaja Banjska, došlo je do pojačanja NATO snaga u regionu, gradnje nove NATO baze u Albaniji, ali i u Rumuniji.
Razgovarala: Tamara Nikčević
Povodom intenzivne diplomatske aktivnosti Beograda, posebno one na ekonomskom i bezbjednosnom planu, nekoliko svjetskih medija analiziralo je posljednjih nedjelja sposobnost predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da balansira između različitih i u ovom trenutku suprotstavljenih aktera. Neki od njih su tvrdili da ugovori sa francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom i njemačkim kancelarom Olafom Šolcom predstavljaju „evropski trenutak“ za Srbiju, uz ozbiljnu skepsu o postojanju demokratskih i proevropskih snaga u Srbiji”.
Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko za Slobodnu Bosnu kaže da su nedavni aranžmani sa Francuskom i Njemačkom učvrstili položaj predsjednika
Vučića, koji se u EU percipira kao ”političar koji donosi odluke”.
”Susreti predsjednika Makrona i Vučića u relativno kratkom periodu dio su inače intenzivne diplomatske aktivnosti Srbije, realizovane ovog ljeta. Prilikom ovih susreta, isticano je tradiconalno srpsko-francusko prijateljstvo, ali njihov važan dio svakako je bila i ekonomska saradnja, koja ide prije svega u korist francuskim ekonomskim interesima. Francuski mediji ističu da je Makron, usljed političke krize u svojoj zemlji, “pobjegao u Srbiju”, gdje je bilo moguće sklapanje ugovora o prodaji 12 aviona „Rafal“. Po zvaničnim podacima, u Srbiji posluje više od stotinu francuskih kompanija, koje zapošljavaju oko 12.000 radnika”, podsjeća Sonja Biserko.
SB: Šta hoćete da kažete?
BISERKO: Hoću da kažem da su ekonomske veze dvije države veoma čvrste. Ne zaboravite da je francuska kompanija Vinci Airports dobila koncesiju na 25 godina za beogradski aerodrom „Nikola Tesla“. Još 2014. godine, potpisan je Memorandum o gradnji beogradskog metroa. Posljednja posjeta Makrona išla je još dalje kada je riječ o ekonomskim aranžmanima.
SB: U kojem smislu dalje?
BISERKO: Potpisan je ugovor o nabavci novih borbenih aviona „Rafal“ u vrijednosti od 2,7 milijardi eura. Pored toga, potpisano je 12 dokumenata o saradnji dvije zemlje u više oblasti; pored ostalog, u namenskoj industriji, vojnotehničkoj saradnji, vještačkoj inteligenciji, IT sektoru, nuklearnoj energiji, kritičnim sirovinama, autoindustriji, aeronautici, u oblasti letećih automobila, prečišćivača otpadnih voda, upravljanja postrojenjima, obrazovanju, kao i za učenje francuskog jezika u školama, saradnji univerziteta i u zdravstvu.
Najviše reakcija izazvao je ugovor o kupovini ”Rafala”, koji Makron stavlja u kontekst strateške promjene, posebno ističući da je to pokazatelj evropskog duha. U pismu kojim se građanima Srbije obratio pred dolazak u Beograd, francuski predsjednik je rekao da je “Evropskoj uniji potrebna snažna i demokratska Srbija”, ali je iluzijama nazvao to što Srbija svoj put traži u vječitoj igri balansiranja između sila koje će u njoj vidjeti samo piona za žrtvovanje na šahovskoj tabli.
SB: Predsjednik Makron je, kažete, kupovinu ”Rafala” protumačio kao dokaz ”evropskog duha” Srbije. Je li pogriješio?
BISERKO: Jasno je da Zapad aranžamane o kojima govorimo doživljava kao strateško integrisanje Srbije u zapadnu sferu. Ukoliko se realizuju, to jesu strateški sporazumi.
Jedan broj zapadnih analitičara smatra da je Vučić veoma vješto iskoristio međunarodne okolnosti i da uspješno balansira između tzv. četiri stuba spoljne politike Srbije. Međutim, pitanje je dokle će moći da žonglira.
SB: Dugo žonglira, Zapad ne reaguje.
BISERKO. Nije baš tako. Vučić trenutno ima ozbiljan problem: mora da odluči da li će otići na samit BRIKS-a u Rusiju. Prva reakcija je bila – neće ići, ima druge obaveze. Nakon toga je Aleksandar Vulin, koji se nedavno sreo sa Vladimirom Putinom, kazao da Vučić još nije donio konačnu odluku, da bi, samo dan kasnije, Vučić saopštio da će ta odluka biti donijeta u oktobru.
SB: Hoćete da kažete da će građani Srbije i regiona po stotinu i prvi put gledati isti igrokaz Zapada i predsjednika Vučića?
BISERKO: Hoću da kažem da će, ukoliko Vučić ne ode u Rusiju, to značiti da se sve više okreće Zapadu. Naravno, to ne znači da je Srbija i vrjednosno okrenuta na tu stranu. Pored toga, vojna saradnja Srbije sa NATO mnogo je intenzivnija nego sa Rusijom, što znači da se Srbija, i ekonomski i bezbjednosno, sve više vezuje za Zapad.
SB: Odakle Srbiji toliki novac? Gotovo tri milijarde eura za ”Rafale”…
BISERKO: Najveći dio tog novca su krediti, od kojih neki već dolaze na naplatu. Onda se uzimaju novi krediti i tako u krug. Srbija je prezadužena, što vjerovatno ostaje u nasleđe budućim generacijama.
SB: Ogroman novac Srbija daje i za finasiranje antidržavnih politika u Crnoj Gori, u BiH, na Kosovu… To svakako nije „promašena investicija“, naprotiv.
BISERKO: Zapad neće dozvoliti promjenu međunarodno priznatih granica u regionu.
SB: Čijih granica? Država koje odavno nisu države, nego teritorije? Zaista mislite da predsjednik Vučić želi da mijenja granice država koje je obezdržavio? Pa, njegove su!
BISERKO: Aktuelna politika Zapada pokušava da stabilizuje BiH, ali se – tu imate pravo – još ne vide ozbiljniji rezultati. Milorad Dodik je uzdrman, a da li će ga skloniti sa političke scene ili do kraja politički neutralisati, pitanje je na koje trenutno nemam odgovor. Problem je to što je i u entitetu RS slaba politička alternativa, gotovo nepostojeća.
Bez obzria na puzajuću okupaciju Crne Gore, vjerujem da će se ona u dogledno vrijeme vratiti na put za koji se davno opredijelila.
SB: Znate da se ne može vratiti, jer to ne dozvoljavaju predsjednik Vučić i ”naši zapadni prijatelji”.
BISERKO: Nažalost, stalno gubimo iz vida karakter naših društva. Aktuelni procesi uveli su region u demokratsku regresiju, iz koje se ne može izaći bez podrške EU, koja je sada i sama u problemima. Pitanje je kako će se Francuska i Njemačka, kao dvije najveće zemlje EU i do skora njena okosnica – Poljska postaje sve značajnija unutar EU, ali i na Zapadnom Balkanu – profilisati nakon nedavnih izbora koji su na površinu iznjedrili desne partije, ali i neke veoma problematične desničarske snage. Mislim da u ovom ternutku suviše očekujemo od EU i da je bitno da se region konsoliduje i untrašnjim snagama, te da prevaziđe višedecenijski zastoj. Imajući u vidu aktuelno stanje i odnos Srbije prema regionu, to je teško zamislivo. Ipak, na tome bi trebalo insistirati. Činjenica da je nacionalizam metastazirao otvara prostor za drugačija uvjerenja.
SB: Kakva drugačija uvjerenja? Zapad ne vidi da region postaje ”srpski svet” ili…?
BISERKO: Mislim da je reč o dva paralelna nivoa zapadnog angažmana. Jedan je ovaj o kojem smo upravo govorili; drugi je bezbjednosno nadgledanje kako bi se spriječila bilo kakva eskalacija u regionu. Naravno, to podrazumijeva i obuzdavanje projekta ”srpskog sveta”, posebno u BiH.
Indikativno je reagovanje Beograda i na izlazak Prištine na granicu Srbije, odnosno integrisanje sjevera Kosova, koje je do prije dvije godine bilo pod kontrolom Beograda i Srpske liste. Sve se svelo na žučnu i toksičnu retoriku i demonizaciju premijera Albina Kurtija.
SB: U čemu prednjače zapadni ambasadori, prije svih američki ambasador u Beogradu Kristofer Hil.
BISERKO: Pustite Hila! Činjenica je da je Vučić odustao od Kosova. Ako se ozbiljno analiziraju negativne reakcije građana, koje se decenijama njeguju, postaje jasno da niko u Srbiji Kosovo odavno ne doživljava kao relevantnu temu. Ipak, taj narativ ostaje kako bi se održala teza o navodnoj ugroženosti Srba u svim susjednim zemljama, tako i na Kosovu. Stereotip o kojem govorim postao je zamjena za ozbiljnu ponudu, bilo da je riječ o vlasti ili o opoziciji u Srbiji. Na djelu je državni neoliberalni kapitalizam, bez ozbiljne ekonomske politike i bez funkacionalnog tržišta.
SB: Zašto kažete da je predsjednik Vučić odustao od Kosova? Nedavno ste se sreli sa premijerom Albinom Kurtijem, kome ste rekli da se u Novom Pazaru grade zgrade za Srbe sa Kosova, što su demantovali i predsjednik Vučić i čelnici administracije u Novom Pazaru.
BISERKO: Glasine o tome odavno kruže u beogradskim krugovima. Prvi je o tome javno govorio advokat Aleksandar Olenik.
SB: Glasine?!
BISERKO: Helsinški odbor za ljudska parava u Srbiji dugo je radio sa izbjeglicama i manjinama sa prostora nekadašnje Jugoslavije, koje su na sličan način ranjive i podložne manipulacijama. Upravo to iskustvo me je obavezalo da ove glasine objelodanim. Premijeru Kurtiji smo Nenad Čanak i ja prenijeli ono što smo čuli – da se planira preseljenje jednog broja Srba sa Kosova u Novi Pazar i da se zbog toga ubrzano grade za njih stanovi u Sandžaku. Odgovornost Kosova – prije svega kosovske Vlade ali i društva, opozicije, medija i civilnog sektora – je da spriječi takav scenario, i to u momentu kada ima kontrolu nad cijelom teritorijom Kosova. U razgovorima sa Srbima na sjeveru Kosova rečeno nam je da je to odavno u toku i da se kuće i stanovi grade za 100 pripadnika paravojne formacije Milana Radoičića, koja je učestvovala u incidentu u Banjskoj.
SB: Dakle, Čanak i Vi ste tu informaciju dobili od Srba sa Kosova?
BISERKO: Tako je. Pitanje je u kojem pravcu sve to ide. Stvari će u velikoj mjeri ovisiti i od konkretnih poteza kosovske Vlade. Činjenica je da su Srbi na sjeveru stavljeni u težak položaj: najprije ih je Beograd naveo da napuste kosovske institucije, a onda i da ne učestvuju na izborima i popisu stanovništva. Četvrt vijeka su vjerovali da žive u Srbiji i da će Kosovo biti podijeljeno.
SB: A neće?
BISERKO: Neće. Beograd je na perfidan način odustao od Kosova. Odlazak srpske države sa Kosova tu je zemlju stavilo pred svršen čin, i to sa populacijom koja nikome ne vjeruje, koja je veoma konfuzna nakon toliko godina terora Srpske liste i koja nema lidera koji bi je okrenuo ka kosovskim institucijama. I Kosovo i međunaradna zajednica su pred velikim izazovom, jer integracija Srba zahtijeva veliko umjeće i mudrost. Predsjednik Vučić i dalje vuče poteze i svu odgovornost prebacuje na Kosovo. Čak se ni međunarodna zajednica ne snalazi u ovoj situaciji, pa i ona odgovornost uglavnom prebacuje na premijera Kurtija.
SB: Da, zbilja se teško snaći i procijeniti šta je čija odgovornost… Ali, profesor Žarko Korać kaže da, pored predsjednika Vučića, Zapad „blago podržava i srpsku opoziciju“. Podržava li je?
BISERKO: Zapad se ponaša pragmatično: u Vučiću vidi partnera koji, uprkos krađi izbora, „isporučuje”. Proteklih desetak godina, srpska opozicija je nesumnjivo oslabljena medijskim kampanjama koje sistematski ruše njihov kredibilitet, uz stalno potenciranje korupcije. U tom smislu, Vučićeva instrumentalizacija medija protiv svih koji nisu s njim bila je veoma uspješna. Međutim, velika odgovornost leži i na samoj opoziciji što nije uspjela da namente alternativni program, koji bi je distancirao od Slobodana Miloševića, time i Kosova, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, odnosno cijelog regiona. Njihove poruke u tom pogledu nisu jasne, što se vidi i po reakcijama regiona. U međuvremenu, mnogo ljudi je napustilo zemlju i taj će se trend nastaviti sve dok imamo dominaciju Vučićevih naprednjaka. Najzad, nedostaje ličnost koja bi okupila tako rasparčanu i po vrijednostima raznoliku opoziiciju. Bojkot beogradskih izbora bio je poguban, jer je naknadno otvorio sumnje i spekulacije zašto je do toga uopšte došlo.
SB: Što mislite, koliki su dometi protesta koje organizuju ekološki aktivisti?
BISERKO: Potpisivanje sporazuma sa njemačkim kancelarom Šolcom o rudarenju litijuma bio je okidač za proteste koji traju. Vučića je iznenadila masovnost protesta, posebno ako znamo da ne postiji centralna snaga koja ih organizira i planira. U svakom slučaju, protesti su odraz šireg nezadoljstva, litijum je bio tek okidač.
Zanimljivo je da su protesti dobili antizapadni karakter, u čemu sigurno prste ima i Rusija. Neizvjesno je da li će uspjeti i dovesti do ozbiljnijih promjena.
SB: Pravi li Zapad grešku kada, zarad ekonomskih interesa, ulazi u trgovinu sa predsjednikom Vučićem?
BISERKO: Moramo uzeti u obzir širi međunarodni kontekst i to da prevladavaju kriteriji geopolitike i ekonomije. Demokratija i ljudska prava su skrajnuti i pitanje je kada će ponovo biti prioritet u odnosima sa Srbijom. Srbija je, mora se priznati, spretno zauzela poziciji u ovom geostrateškom sučeljavanju. Argument Zapada je da ukoliko oni ne budu rudarili po Srbiji, tu će poziciju zauzeti Kina. Neki njemački građani podržavaju proteste u Srbiji, posebno imajući u vidu da je Rio Tinto na dosta lokacija iza sebe ostavio pustinju. EU je navodno naručila novu studiju, koja bi se rukovodila evropskim standardima kada je riječ o rudarenju litijuma. Dakle, Njemačka, ali i EU generalno, kao najveći evropski proizvodjač automobila traži takvu sirovinu kako bi održala svoju konkurentnost. Zato u ovom trenutku litijum ima prednost. Naravno, ističe se da se Zapad neće odustati od kriterija i uslova neophodnih za članstvo Srbije u EU, iako se zna da se Srbiji tamo ne žuri. Pitanje je da li je uopšte i bila zainteresovana za članstvo.
SB: Srbija se naoružava, baš kao i Hrvatska. Može li Balkan ponovo biti okidač za širi sukob?
BISERKO: Nakon ruske agresije na Ukrajinu, Zapad se promptno vratio na Balkan, plašeći se da bi Rusija mogla podstaći eskalaciju i tenzije u regionu. Nakon slučaja Banjska, došlo je do pojačanja NATO snaga u regionu, gradnje nove NATO baze u Albaniji, ali i u Rumuniji.
SB: Da, samo što krivac za Banjsku, uprkos obećanjima, nije kažnjen.
BISERKO: Optužnica protiv Radoičića pokazuje da Zapad od toga nije odustao, što potvrđuje i činjenica da je kosovska optužnica protiv organizatora Banjske rađena u saradnji sa zapadnim partnerima, prije svega sa SAD. Srbija je okružena NATO zemljama, a povećana je i budnost NATO, CIA i drugih bezbjednosnih službi. Posjeta direktora CIA, kao i pomoćnika generalnog sekretara NATO, bez obzira što u Srbiji nije bilo izjava tim povodom, imala je preventivni karakter. David Kanin, bivši CIA analitičar, sada professor na Hopkins University, kaže da je ova posjeta, pored ostalog, bila u funkciji sprječavanja bilo kakve eskalacije u narednih 70 dana, odnosno do američkih izbora.
Teško je, dakle, na Balkanu zamisliti novi sukob većih razmjera, naročito nakon svih upozorenja i prisustva Zapada u regionu. Zapad ne može dozvoliti obnavljanje sukoba na Balkanu i zbog blizine bliskoistoče krize, a zbog i rata u Ukrajini. Treći front bio bi opasan test sposobnosti Zapada da brani svoje interesne sfere.
SB: Komentarišući višedecenijaku krizu liderstva na Zapadu, nemali broj i regionalnih i zapadnih medija trenutno stanje u Evropi upoređuje sa političkim odnosima uoči Drugog svjetskog rata. Ima li mjesta takvim poređenjima?
BISERKO: U svim kriznim situacijama poput ove koju živimo pribegava se poređenjima sa prethodim sličnim krizama. Zabrinjava populizam koji je prevagnuo nad demokratijom. Svjedočimo regresiji demokratije ne samo u zemljama kao što je Srbija i uopšte cio balkanski region, već i u starim demokratijama. Nije zato čudno što planeta sa strepnjom očekuje američke izbore, gdje je Trampov populizam u prvom mandatu narušio odnose među zapadnim partnerima, ali i polarizovao američko društvo.
SB: Da li biste se usudili da prognozirate ishod američkih izbora?
BISERKO: Pobjeda Trampa sigurno bi ojačala aspiracije Beograda da bude regionalni lider ili mali hegemon na Balkanu. To znači da bi ”srpski svet” ponovo bio aktuelan.
Iako je trka izjednačena, iako nemam jasniji uvid u stanje američkog društva, ipak verujem da Kamala Haris ima velike šanse da bude predsjednica SAD. Imam u vidu momentum koji je stvoren pomjeranjem ka većoj socijalnoj pravdi. Neoliberalna faza uzela je veliki danak američkoj srednjoj klasi, koja čini okosnicu svakog društva. Mnogi društveni slojevi očekuju promjene na tom planu. Mlade generacije, one koje prvi put glasaju, baš kao i one srednje, naginju na tu stranu. Najzad, pretpostavlja se da će žene većinski glasati za Kamalu Haris. Ekonomska politika predsjednika Bajdena išla je u tom pravcu – reindustrijalizacija Amerike.
Tagovi:
sonja biserko
milorad dodik
