Emil Soldatić, politolog, političar (Pula, 9.IX.1958.), politički je aktivan od omladinskih dana, navodi Istrapedija. U Istarski demokratski sabor (IDS) učlanio se već krajem ožujka 1990. i bio je u rukovodstvu pazinske podružnice stranke. Od 1991. do 1993. je u predsjedništvu IDS-a, 1993. biran je na četverogodišnji mandat vijećnika u Skupštini Istarske županije. U stranci 1994. postaje glavni tajnik i na toj će profesionalnoj dužnosti biti do 2000., kada je izabran za jednog od potpredsjednika IDS-a, ali 2002. ponovo je imenovan za glavnog tajnika, ostajući i dalje jednim od najvažnijih stranačkih suradnika predsjednika Ivana Nina Jakovčića, neformalni partijski ideolog (otuda mu satirički nadimak Suslov) i jedan od ključnih kreatora stranačke politike. Mjesto glavnog tajnika IDS-a prepustio je 2008., a otad do umirovljenja 2015. bio je savjetnik u stranci.
Osnovnu školu završio je u Motovunu, gdje danas živi. Gimnaziju je pohađao u Pazinu, a u Zagrebu je 1984. diplomirao na Fakultetu političkih nauka (danas Fakultet političkih znanosti). Za županijskog vijećnika biran je i 1997., a iste godine izabran je u tadašnji Županijski dom Sabora Republike Hrvatske. Bio je član županijskog poglavarstva 2001.-05., zamjenik motovunskog načelnika 2005.-09. te općinski vijećnik u Motovunu 2009-2013. Sudionik je Domovinskog rata i nositelj Spomenice.
Emil je potvrdio da će sa suprugom Hanom u Beogradu provesti poslednjih sedam dana decembra. Od ranije je znano da bi osim „krizne grupe“ Filipa Davida rado video Filipa, Nenada Prokića, Zorana Vuletića i Pavla Grbovića. Kao najavu poslao nam je pesmu Rudija Ujčića, na jednom od istarskih dijalekata.
D. B.
Pridi šlovek muoj
Pridi,
šlovek muoj,
kigot si i ut kuotgot si
Ut kega got plemena
i kega got
semena
Pridi, h mene,
va mojo pozemuljčico
va mojo siromaško
narešćino
Nemuoj reć
da nimaš lazno
ali da je rano ali kasno
Pridi,
ma kat zakorakniš priek mojega
zlizanega praga
pozabi na
vraga
i
kalaj glavo
magari ku ti ni pravo
i ku misliš da ni gran zdravo
Spuogni se
aš naši krovi so niski s škriljami pokriti
a vrata tiesna da moro ljudi pasat
a ne
blago
Pridi,
ma kat zakorakniš va mojo narešćino
preijej va sebe
nenavešćino,
uholijo ubesi na suho smokvo
a hudobijo pljukni
va komunsko
lokvo
Pridi šlovek muoj kigot si i ut kuotgodar si
ut kega got plemena i kega got semena
Ma kat se skrotiš pod mojien krovuon
puli mojuga ugnjišća
zvadi klabuk
kako uža sa naš istrijanski
puk
Ala šu, pasaj napret!
Sedi puli jame ku ćeš lievo ku ćeš diesno
Puli nas jie nisko, ma ni tiesno
Jimo siromaški
ma ne
priesno
S manon niečeš bit ni lačan ni žiedan
ni manje vriedan
Ala šu,
na nogah ne stuoj!
Sedi zu zame tuka na škanj
i budi s manon
muoj
Skupa ćemo
staknit
uganj.
