ZAGREB, 8. februara 2023. – U Zagrebu je u 88. godini života, nakon duge i teške bolesti preminuo Miroslav Ćiro Blažević.
„Trener svih trenera“, kako u naslovu piše Večernji list rođen je u Travniku 10. veljače 1935. godine. Autor je jednog od najvećih uspjeha hrvatskog sporta, svjetske bronce iz 1998. godine.
Nogomet je igrao do 31. godine života, a nosio je dresove Dinama, Lokomotive, Sarajeva, Rijeke i na koncu Siona, a onda je u švicarskom Moutieru odlučio postati trenerom. Ostao je u Švicarskoj te je vodio Vevey i Sion da bi 1979. godine preuzeo švicarsku reprezentaciju. Uspon je počeo 1979. godine kad je došao u Rijeku s kojom je dogurao do četvrtfinala Kupa kupova u kojemu je ispao od Juventusa. U prosincu 1980. godine prihvatio je poziv Dinama gdje se u prvom mandatu zadržao do ljeta 1983. godine. Nije to bio običan mandat, Ćiro je 1982. godine Dinamu donio naslov prvaka Jugoslavije, prvi put nakon 24 godine. Momčad su u uspjehu predvodili Marko Mlinarić, Velimir Zajec, Snješko Cerin, Stjepan Deverić, Boro Cvetković, Marijan Vlak i drugi
– To je nešto neponovljivo i definitivno vrhunac moje karijere. Svaka čast bronci u Francuskoj, ali meni je Dinamova 1982. godina kruna svega što sam napravio kao trener – rekao je Ćiro na svoj 82. rođendan.
Nakon što je u idućoj sezoni osvojio jugoslavenski Kup, „trener svih trenera‘‘, prvi je put napustio Zagreb. Karijera ga je ponovno odvela u Švicarsku, vodio je Grasshopper jednu sezonu, jednu dovoljno da se okruni naslovom državnog prvaka, a onda je nakon PAOK-a, vodio Prištinu do njene promocije u prvu jugoslavensku nogometnu ligu. (Iz tog vremena kobari u hotelu „Grand“ i danas prepričavaju kako je fudbalerima zabranio da konzumiraju alkohol. Ako bi neko od njih tražio čašicu oni bi uzvratili: Ćiro je rekao da se ne toći i nema da se toći – prim. D. B.) Godine 1985. počeo je njegov drugi mandat u Dinamu, ali tada nije ostvario zapažene rezultate. Uslijedio je angažman u Nantesu od 1988. do 1991. Na poziv prvog predsjednika samostalne države Franje Tuđmana, Ćiro se vratio u Dinamo po treći put u svojoj karijeri te je 1993. godine osvojio prvenstvo Hrvatske, a 1994. godine Kup. No, na kraju te sezone Ćiro je dobio novi zadatak – postao je izbornikom reprezentacije.
Plasirao se na Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996., u kojem je Hrvatska skupinu s Turskom, Danskom (branitelj naslova) i Portugalom prošla je sa šest bodova da bi u četvrtfinalu izgubila od Njemačke 2:1. Na klupi „Vatrenih“ je vrhunac doživio 1998. u Francuskoj. Vodio je nacionalnu vrstu do bronce, prvi put u povijesti. Završio je kao drugi u skupini s Argentinom, Jamajkom i Japanom. U osmini finala pali su Rumunji, da bi zatim u četvrtfinalu Jarni, Vlaović i Šuker srušili Njemačku i osvetili im se za poraz na EURO-u dvije godine ranije. U polufinalu nam je s dva pogodaka (jedina dva za reprezentaciju) koban bio Lilian Thuram u susretu protiv Francuske. U toliko puta opjevanoj utakmici protiv Francuza Ćiro se jako zamjerio navijačima jer je Roberta Prosinečkog u igru uveo tek u 90. minuti.
Reprezentaciju je ukupno vodio 72 puta ostvarivši 33 pobjede, 24 remija i 15 poraza.
Nakon što je napustio hrvatsko kormilo, Blažević je prihvatio poziv iz Irana preuzevši tamošnju reprezentaciju. Nakon što se Iran nije uspio kvalificirati na Svjetsko prvenstvo 2002. (ispao je u play-offu od Irske), ponovo se vratio u Hrvatsku. Prvo u Osijek, a potom u Dinamo s kojim 2003. osvaja hrvatsko prvenstvo. Potom je vodio Muru i Varteks, a u lipnju 2005. postaje trener Hajduka.
U Splitu je počeo startao osvajanjem Superkupa protiv Rijeke. Međutim, uslijedio je europski debakl protiv Debrecena (porazi 0-3 u Mađarskoj i 0-5 na Poljudu), a nakon lošeg otvaranja u HNL-u, Ćiro je u rujnu napustio Poljud.
Koncem 2005. Blažević preuzima švicarski Neuchatel Xamax, ali ga nije uspio spasiti od ispadanja. Po povratku u Hrvatsku preuzeo je Zagreb, a u lipnju 2008. je postao izbornikom reprezentacije Bosne i Hercegovine. Međutim, Ćiro i njegovi „zmajevi“ nisu se uspjeli plasirati na SP u Južnoj Africi. Zapeli su u play-offu od Portugala, a Blažević je potom podnio ostavku.
Iduća stanica bio je kineski Shanghai Shenhua s kojim je bio treći u prvenstvu, a u prosincu 2010. postao je izbornik kineske U-23 reprezentacije. Nakon što je reprezentacija ostala bez plasmana na Olimpijske igre 2012. u Londonu podnio je ostavku.
Kratko vrijeme vodio je i iranskog prvoligaša Mes Kermana, te ponovo Zagreb. Početkom 2014., Ćiro je potpisao ugovor sa Slobodom napravivši još jedan podvig, vrativši tuzlanski klub u prvu ligu. Od ukupno 15 utakmica, Sloboda je pobijedila u trinaest.
Posljednji posao imao je u Zadru gdje je stigao u rujnu 2014. godine, ali je početkom 2015. napustio Stanove.
(Večernji list)
