Vasiljko Vukoje
Miljenko Reljić, jedan od najpoznatijih dubrovačkih advokata, preminuo je u dalekoj Australiji u 100 toj godini života, zemlji u kojoj je, kao politički emigrant, napustivši 1990. godine zauvijek rodni Dubrovnik, živio sa sada pokojnom suprugom i sinom.
Gospar Miljenko doživio je duboku starost, ali nikad nije klonuo ni duhom ni tijelom, pa je bio vrlo aktivan do posljednjih dana svog života, kada je odlučio da zbog osjećaja slabosti ode u bolnicu u Canberri, iz koje se nažalost nije vratio.
Advokat Reljić unuk je jednog od najpoznatijih i najbogatijih Dubrovčana s kraja 19. i prve polovice 20 vijeka, Mata Gracića, doktora pravnih nauka, bogatog industrijalca i uglednog dobrotvora. Gospar Reljić naslijedio je svoga dedu pa nema Dubrovčanina starije životne dobi da se ne sjeća sitnog čovjeka koji je s velikom torbom u rukama svakodnevno od svoje kuće na Porporeli do kancelarije kod crkve Sv.Vlaha , ubrzanim korakom četrdesetak godina primao i zastupao mnoge dubrovačke familije.
Vijest o njegovoj smti u dalekoj Australiji pogodila je veliki broj njegovih sugrađana i u Dubrovniku i širom svijeta gdje su se preselili devedesetih. Pamte ga kao sjajnog advokata, vesele naravi, koji je sve teškoće u životu primao kao nešto potpuno normalno, vjerujući u sebe i svoje mogućnosti. Uz familiju, najviše je volio rodni Dubrovnik i lijepu pjesmu.
Gospar Miljenko Reljić, što je svakako zanimljivo pripada posljednjoj generaciji dubrovačkih gospara koji se se izjašnjavali Srbima katoličke vjere, čiji je pokret u vrijeme propasti Austrougarske monarhije i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bio najsnažniji politički pokret u Dubrovniku. Kada su vlast u Dubrovniku u aprilu 1990. godine preuzeli hrvatski nacionalisti, među prvima se za odstrel našao advokat Reljić, koji je kao poznati borac protiv razbijanja Jugoslavije pokušao javno djelovati, što je za HDZ bilo potpuno neprihvatljivo.
Poslije ozbiljnog upozorenja da će biti likvidiran, posljednji gospar dubrovački, dobio je politički azil u Australiji, iz koje nikada nije putovao, tako da više od trideset godina nije bio u Dubrovniku, Gradu koji je toliko volio, kojem je puno dao i koji je po potpisniku ovog teksta bio živa enciklopedija istorije Dubrovnika, i koji je kroz svoj dugi život upoznao mnoge velike ljude onog vremena, a posebno se ponosio istinom da je njegov nono Mato Gracić prijateljevao s najvećim dubrovačkim dramaturgom Ivom Vojnovićem, užičkim konteom, kojega se pokojni Miljenko dobro sjećao, a pamtio je i najsitniji detalj Vojnovićevoj posljednjeg ispraćaja na dubrovačkom groblju Sv. Mihajla u Lapadu.
Najstariji dubrovački advokat ostavio je za sobom sina, kćer, unuka i unuku.
Autor je advokat, rođeni Dubrovčanin koji kao prognanik živi u Adelaidi
