недеља, септембар 1, 2024

Nježna i malo grublja satanizacija Crnogoraca u srbijanskoj štampi

Slične objave

Podeli

Piše: Bojan Tončić

Mržnja je poprimila razmjere ludila s početka devedesetih; otkako je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ‘žestoko uzvratio’ crnogorskom šefu države Milu Đukanoviću da Crnogorci decenijama okupiraju Srbiju.

Svedočimo ovih dana pomahnitaloj mrziteljskoj kampanji srbijanskih medija usmerenoj protiv Crnogoraca, a jedan od dokaza je pojačani angažman utemeljitelja ratnohuškačke retorike Milorada Vučelića, čelnog čoveka mejnstrim tabloida Večernje novosti. Potegnuto je, dakle, teško oružje, ne bi li se satanizovali Crnogorci iz Crne Gore, posredno i iz Srbije, crnogorski predsednik i njegovi istomišljenici u Srbiji, svi koji su videli hegemonistički nasrtaj i agresiju niskog intenziteta na Cetinje i diljem susedne države. Sa čijom se državnošću Srbija nikad neće pomiriti, pa šta košta – da se plati.

Poznat kao širitelj istine o Srbima – žrtvama i po svekolikoj ratnoj propagandi (za njegovog direktorovanja državnom televizijom saznali smo da “muslimanski džihad-ratnici bacaju srpsku nejač lavovima u sarajevskom ZOO vrtu” – Rada Đokić; te da Kemo, Davorin i Josip Pejaković imaju javne kuće sa srpskim maloletnicama), Vučelić je ponovo glavni tumač i prezenter državne politike. Nije nigde odlazio, uvek je bio tu, između ostalog, kao urednik opskurnog visokotiražnog patriotskog nedeljnika Pečat, predsednik SD Partizan, i gde god da treba, ali je sada došlo dotle da se spisateljski aktivira.

Saopštava da je srpski narod okupljen oko svojih, naših institucija, pre svega oko Udbe i Crkve. Tako ćemo, čitajući “Novosti”( broj  od 7. septembar, saznati da Srbi, uz patrijarha, imaju još jednog kolektivnog pastira: “Što se SPC tiče i našeg mitropolita Joanikija…” – Vučelićev uvodnik pod znakovitim  naslovom “Drugi Milov pad i novi poredak”. Tik do ovog napisa raširio zastrašujuću ekskluzivu Rade Dragović, resorno zadužen za vojsku, veru i ratne zločince (“Spremali napad na patrijarha i Joanikija”), sa još jezivijim podnaslovom: “Đukanovićevi ekstremisti bili naoružani automatima, bombama, pištoljima…” I tu se Srbi dodatno ujediniše: “Pojavile su se i sumnje da je bila pripremljena i snajperska puška, ali našim službama bezbednosti ova informacija nije potvrđena”. Naravno da su “Novosti” uvek imale svoje službe bezbednosti, ali su ovde službe “naše”, oko njih se, kao i oko pastira, treba ujediniti, za to će režim, kao i drugi autoritarni režimi, obezbediti institucionalni okvir. Kao, uostalom, i za mržnju.

Niko nije pitao otkud množina, koliko je to srbijanskih službi bilo u Crnoj Gori.

Tabloidima protiv okupacije

A mržnja je poprimila razmere ludila s početka devedesetih; otkako je srbijanski predsednik Aleksandar Vučić “žestoko uzvratio” crnogorskom šefu države Milu Đukanoviću da Crnogorci decenijama okupiraju Srbiju, usledio je adekvatni policijsko – medijski pristup tom problemu. Granična policija Srbije zaustavila je 6. septembra poslanicu crnogorskog parlamenta Dragicu Sekulić, odvela je na ispitivanje u policijsku stanicu i optužila, podnela krivičnu prijavu, za posedovanje psihoaktivnih supstanci (žena koja je išla na sahranu imala je šest tableta “bromazepana”, a dozvoljeno je bez potvrde lekara uneti jednu kutiju takvog leka). Jedinu normalnu reakciju objavile su Inicijative mladih Srbije i Crne Gore, konstatujući da je reč o maltretiranju zbog glasanja za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Ove organizacije su podsetile na to da je srbijanski ministar policije Aleksandar Vulin pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za ovu rezoluciju glasali.

Iz Srpskog telegrafa, pak, saznajemo da po tajnom planu Vatikana starom 52 godine “Srpska crkva mora da nestane” (naslovnica, 7. septembar). Ima i objašnjenje: “Papa Pavle VI trasirao put koji sada sprovode Milo i Dedeić (Miraš, glavni pop Crnogorske pravoslavne crkve, prim. aut.)”. Priznajmo da smo sumnjali, ali, eto istine.

Tu su i fotke iz restorana sa konobarskim objašnjenjem “Milo i Čanak uz ‘čivas’ i pečenje huškali na linč”, te verodostojno saznanje u naslovu “I Zapad otpisao Mila”.

Dan kasnije (8. septembar) “Novosti” su znatno umerenije, samo citiraju Joanikija (“Milo kriv za nemire”), kao i jevanđeosku konstataciju ovog velikodostojnika “Helikopter pripada narodu, došao sam na svoje, bogom određeno mesto”. Prelistava zabrinuti kupac ove tiskovine svoju investiciju (nešto manje od pola evra) i dolazi do napada na sudiju Borka Lončara koji nije naredio kamenovanje Đukanovićevog savetnika Veselina Veljovića: “Pustio Veljovića, izrežirao udar”. Već je zreo (čitalac) za pomenute “bromazepane”, tek ovlaš registruje da je Vučić obećao patrijarhu Porfiriju novce za završetak vračarske bogomolje i za još koješta.

Lekciju iz žestine drži ponovo Informer koji iz izjave Joanikija izvlači naslov “Đukanović mora biti kažnjen” (naslovnica, 8. septembra) i najavljuje kolektivnu dubinsku analizu: “Milov novi udar na Srbe”. Već tu smo saznali da “Đukanović sprema haos u Beranama, na ustoličenju episkopa Metodija 25. septembra”, a sve to čini ne bi li “izbegao hapšenje”. To je Informer saznao iz svojih izvora “u bezbednosnim strukturama”. Nesumnjivo.

I šta sad, da štampa zaobiđe Bošnjake i “šiptare”, iako je njihova veza sa Crnogorcima belodano jasna? Nema šanse, tu je Alo! na braniku srpstva, treba se sećati Srebrenice i toga da su, zapravo Srbi nevine žrtve. I ovaj tabloid sklon je dubinskim analizama klimavih premisa i prostodušnih konkluzija, kojima ovoga puta razotkriva regionalnu zaveru protiv Srba u RS: “Rezultat akcije DPS-a i Demokrata, kao i partnera u Prištini je to da je visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini (BiH) Valentin Incko, koristeći Bonska ovlašćenja, nametnuo dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Tako je zahvaljujući Milu Đukanoviću, Aleksi Bečiću, Dritanu Abazoviću i partnerima iz Prištine, stavljena omča oko vrata Republici Srpskoj i srpskom narodu. Sada će zahvaljujući njima srpski narod u Republici Srpskoj da se lovi na svakom koraku ako ne priznaju da je bio genocid u Srebrenici. Da nije bilo Rezolucije koju su usvojili Đukanović, Bečić, Abazović i kompanija, danas ne bismo imali hajku na Republiku Srpsku i srpski narod. Iako je ta gospoda tvrdila da Rezolucija nije uperena protiv Srpske i srpskog naroda stvarnost ih je demantovala kroz odluku Valentina Incka, predstavnika EU u koju se DPS, Demokrate i URA kunu. Upravo je Incko skinuo političke maske Đukanoviću, Bečiću i Abazoviću i ogolio ih do kraja pred narodom”.

Ozbiljna priča, crnogorsko-albanski komplot plus Bošnjaci, u sadejstvu sa Austrijancem. Sudeći po srbijanskoj roto produkciji, rat je već počeo, ili su reči izgubile na snazi. Ostaje da ćosićevski konstatujemo kako nam je “strepnja dublja od nade”.

A laž je ionako – pun kiosk dokaza – “vid srpskog patriotizma” (isti autor).

(Aljazeera Balkans)