Ruska agresija na Ukrajinu probudila je strahove diljem svijeta, posebice u onim dijelovima koji su i ranije imali doticaj sa „ruskim utjecajem“, imperijalnom, geopolitičkom strategijom koja djeluje globalno. Jedno takvo mjesto je i region zapadnog Balkana, gdje se utjecaj ruske politike pokazao kobnim i destruktivnim.
Razgovarao: Jasmin Agić
Oni koji prate zbivanja u regionu svjesni su da Rusija oblikuje političke prilike na gotovo cijelom Balkanu, a odrazi njihovog uplitanja u politička i društvena zbivanja najočitiji su u nekritičkom preuzimanju originalno ruskih ideološko – državnih koncepata.
„Srpski svet“ politika koju je u javnost lansirao najbliži saradnik srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, čovjek koji je vodio ili vodi srpske resore odbrane i policije, Aleksandar Vulin samo je narativ prilagođen konceptu „ruskog sveta“.
Šta „ruski svet“ podrazumijeva i na koje sve načine je vlast u Kremlju spremna da da ga izgrađuje najbolje govore prizori razrušenih gradova na istoku Ukrajine.
Za nagrađivanog književnika, publicistu i novinara iz Crne Gore Andreja Nikolaidisa nema sumnje da je ruski utjecaj na zapadnom Balkanu omogućen, blago rečeno, nemuštom i nedosljednom politikom zapadnoevropskih i američke politike. Ta popustljivost „Putinovim ljudima“ mogla bi cijelu regiju ponovo gurnuti u sukobe, a jedini izlaz iz takve situacije jeste hrabro suprotstavljanje ruskoj politici u regiji.
U razgovoru za Al Jazeeru Balkans Nikolaidis decidno upozorava da je uslov trajnog mira na ovom prostoru „konačni obračun sa velikosrpskim nacionalizmom“.
„Dozvolite da izrazim najdublju sumnju da NATO ima kapacitet za bilo šta, a tu sumnju temeljim na ponašanju Sjeveroatlanskog saveza u Ukrajini, na činjenicu da su oni Ukrajince prepustili ruskoj agresiji gotovo na jednak način kako su Bošnjake prepustili srpskoj i hrvatskoj agresiji ‘90-tih. Dakle, da budem ovdje potpuno jasan, uopšte nije bitno šta će uraditi NATO, rješenje za zapadni Balkan je političko, a nikakav trajni mir i nikakva trajna stabilnost na zapadnom Balkanu nije moguća dok ne bude dekonstruisan, razoren i stavljen van pravnog poretka velikosrpski nacionalizam kao imperijalna ideologija koja neprekidno proizvodi nestabilnost na zapadnom Balkanu“.
Putin svoju agresorsku politiku na Ukrajinu ‘opravdava’ ideologijom rusijstva i potrebom da se ruski utjecaj obnovi u granicama nekadašnjeg SSSR-a. Poznato je da je pod velikim utjecajem Aleksandra Dugina i njegove euroazijske ideje. Šta je, po Vašem mišljenju, Putinov geopolitički narativ?
Potpuno je svjedno koji je njegov geopolitički narativ, jer je u stanju narativ mijenjati u toku agresije. Naravno to što ste naveli jeste njegov narativ, ali hoću reći da bi mogao biti i neki drugi, jer kako znamo iz primjera agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu ti narativi u samom toku agresije znaju biti modifikovani.
Mislim da se treba fokusirati na sljedeće: da je u pitanju brutalna agresija, da je u pitanju ruski imperijalni projekat i da je u pitanju ono što je nedopustivo. Trošiti vrijeme na dekonstrukciju njihovih narativa koji nisu ništa drugo osim gola laž čini mi se da je izlišno. Neprekidno treba vraćati priču na to da je u pitanju kršenje međunarodnog prava i da su u pitanju ratni zločini, da je u pitanju zločinačka agresija i jednostavno praviti usporedbe između onoga što radi Putin i onoga što je svojevremeno radio Hitler.
A on svojim građanima neka priča šta god hoće i šta su već ti građani u svom konformizmu spremni prihvatiti, jer mislim da nije u pitanju neznanje nego konformizam, kao u pitanju Srbije, i nemojte imati iluziju da ljudi u Srbiji nisu znali šta rade vama u Bosni i Hercegovini, znali su i baš zato što je to Milošević radio zato su i glasali za njega. Isto je i sa Putinom. Budalaštine su da građani Rusije ne znaju šta radi u Ukrajini. Zato su glasali i zato će opet glasati za njega.
Svoju agresiju na Ukrajinu Putin opravdava upotrebom nacionalističkog jezika prepunog negacija; negira nacionalni, teritorijalni i državni identitet Ukrajine. Koliko takva upotreba jezika i takvih ideja zapravo služe u opravdavanju upotrebe brutalne sile?
Srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu i način na koji srpski imperijalizam funkcioniše na Balkanu je avangarda u odnosu na ovo što radi Putin. On samo ponavlja matrice, jer sama ideja “srpskog sveta” je varijacija ideje “ruskog sveta” i tu je Putinova zločinačka politika ispred srpske, ali ovdje u slučaju agresije na Ukrajinu ponavlja matrice koje je srpska zločinačka politika koristila tokom agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a potom u tretmanu Ukrajine, u slovo, ponavlja srpsku zločinačku politiku prema Crnoj Gori. Stav zvaničnog Beograda prema Crnoj Gori je ovo što Putin govori za Ukrajinu, da ne postoje Crnogorci kao što Putinu ne postoje Ukrajinci, da je to izmišljena nacija, da su svi oni Srbi odnosno Rusi i onda šta bi bilo prirodnije nego to pokoriti i vratiti u prvobitno stanje. Dakako, u oba slučaja, navodno, fašisti stoje iza projekta kreiranja nacije – crnogorske nacije po srpskoj zvaničnoj propagandi, u pitanju su nekakvi ustašoidni crnogorski fašisti koji dakako ne postoje, koji žele Crnogorce izdvojiti iz tzv. srpskog korpusa, a ovamo u slučaju Ukrajine opet navodno nekakvi nacisti i fašisti koji žele Ukrajince razrusiti da upotrijebim taj izraz.
Tako da je zapravo zapanjujuće koliko je intelektualno mizeran krug koji okružuje Putina. Ti etički intelektualni bijednici nisu bili u stanju smisliti ništa drugo osim raspale, trule, smećarske srpske propagande prema Crnogorcima i prema samim Bošnjacima, napokon. Prisjetimo se, sve ovo što danas govore za Crnogorce: da ne postoje, da su ustvari Srbi koji su rasrbljeni, isto to su govorili i za Bošnjake – da su nepostojeća nacija. Tako da je prilično jadno stanje tih intelektualnih kružoka oko Putina kada ne mogu smisliti ništa bolje nego ponavljati mizerne teze velikosrpskog nacionalizma, koje je ovaj verglao prije 30 ili 40 godina.
Kakvo mjesto u ruskim geostrateškim planovima ima region Balkana?
Zahvaljajući retardiranoj politici Zapada, ali doslovce politici sa smetnjama u razvoju, koju je Zapad vodio na zapadnom Balkanu prije svega u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori Putin je duboko penetrirao u bezbjednosne službe, u politički sistem Bosne i Hercegovine kroz entitet Republika Srpska. Također, isto važi za Crnu Goru, gdje je instalirana pročetnička kleronacionalistička Krivokapićeva vlada i gdje sada treba, navodno, da bude instalirana jednako ogavna Abazovićeva vlada koji je bio šegrt i desna ruka Krivokapiću u uspostavljanju te proruske kleronacionalističke vlade.
Tako da im je očito bitan Balkan, a nama preostaje da strahujemo od toga da li će te svoje silne pione, spavače i vojnike koje je rasporedio kroz institucije balkanskih država i kroz medije i uopšte kroz sve segmente društva Putin aktivirati i na koji način. Pričamo dakle, i insistiram na tome da prvi ja, deset ili dvanaest godina, upozoravam na to i doživljavam i bivam proglašen paranoikom pri čemu se ispostavilo da ti navodni zapadni stručnjaci, koji su pravili strategije za zapadni Balkan o zapadnom Balkanu ništa ne znaju. Ti bi ljudi ostati bez posla, ne da prave analize i kreiraju politiku tih država prema zapadnom Balkanu nego da raznose smeće. To su notorni idioti koji su unesrećili ove zemlje, jer zahvaljujući ljudima čije mišljenje su te vlade slušale mi smo doživjeli strahovitu regresiju u Crnoj Gori, doživjeli smo da nam isti taj Zapad i isti ti stručnjaci instaliraju Putinovu vladu koja nas je vratila 20 godina unazad.
Zahvaljujući politici tih stručnjaka, Bosna i Hercegovina je talac dejtonskog ustava i vlastitih političkih elita i jednostavno nemam više, da Vam pravo kažem, za glumljenje razumijevanja, za tako retardiranu i odvratnu politiku kakvu Zapad vodi prema zapadnom Balkanu.
Visoki dužnosnici SPC-a uspoređuju Crnu Goru sa Ukrajinom, opisujući je kao ‘malu Ukrajinu’. Koliko su takve usporedbe zapravo otvoreno prijeteće za crnogorsku nezavisnost?
Vjerovatno mislite na Joanikijevu izjavu, izjavu prvog čovjeka administratora crkve Srbije u Crnoj Gori. To je direktna prijetnja ratom, to nije prijetnja nezavisnosti – to je prijetnja stabilnosti i miru Crne Gore. To je skandalozna prijetnja, a još je skandaloznija bila reakcija britanske ambasadorice koja se navodno snebivala i pitala šta je taj čovjek rekao. Sa takvim ambasadorima prijateljskih zemalja nama neprijatelji ne trebaju. Kakva je to politika? Da li ta gospođa misli da smo mi mentalno retardirani? Šta ona misli kada daje takve izjave i postoji li ikakva odgovornost u diplomatiji Ujedinjenog Kraljevstva za fakat da njihove diplomate relativizuju zločinačke izjave dužnosnika crkve Srbije u Crnoj Gori?
Izbjegavanje ruskog patrijarha Kirila da otvoreno osudi agresiju Rusije na Ukrajinu izazvalo je žestoke reakcije ekumenskih udruženja. U kojoj mjeri su pravoslavne crkve, ruska i srpska, instrumenti sprovođenja ruske imperijalne politike?
Za Rusku pravoslavnu crkvu kao i za Srpsku pravoslavnu crkvu važi da su previše ruske, odnosno srpske, a premalo crkve. Dakle, te dvije crkve prije svega bi trebalo kristijanizovati, one su toliko nacionalističke i toliko etno-filetističke da je veliko pitanje da li se one uopšte mogu čak i u šali nazvati hrišćanskim crkvama i one su apsolutno i jedino instrumenti nacionalističkih imperijalnih politika Rusije i Srbije. I ništa drugo i ništa više od toga, a k tome su i zločinačke organizacije.
Hoće li se ruski utjecaj na Balkanu povećati ili smanjiti, nakon pokretanja ruske invazije na Ukrajinu i rušenja Putinovog plana o brzom osvajanju zemlje?
Ako Zapad prema zapadnom Balkanu bude vodio očito idiotsku politiku kao što je vodio posljednjih deset godina, onda će se uticaj Putina širiti i biti sve jači, a ako se dozovu pameti i prestanu slušati, jer ja imam osjećaj da oni kao izvore prikrivanju vlastite politike slušaju upravo analitičare, novinare, medije i tzv. stručnjake koji su na Putinovom platnom spisku, možda se i promijeni. Dakle, dok kreiraju vlastitu politiku o zapadnom Balkanu konsultuju upravo Putinove ljude, dakle ta vrsta raspada u zapadnim službama i diplomatiji je naravno viđena. Viđena je prije Drugog svjetskog rata, ali je vrlo opasno za region u kojem se dešava. Ako se saberu, sada je velika šansa da raskrstimo sa Putinovim utjecajem.
Treba pomesti Putinove ljude kakvi su Dodik i ostala bratija, koja je pod punom kontrolom. To treba pomesti i uspostaviti novu političku realnost na Balkanu, koja će biti Putin resistant, dakle otporna na penetraciju ruskog utjecaja, jer ovo što sada imamo je apsolutna kontrola Putina, gdje Putinovi ljudi informišu Zapad i kreiraju politiku zapadnih ambasada prema zapadnom Balkanu. To je u jednoj dimenziji urnebesno smiješno, u drugoj zaista zastrašujuće.
Kako tumačite mitinge podrške ruskoj agresiji koji su održavani u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj?
Naravno da su ljudi koji su podržali rat u Bosni i Hercegovini, podržali srpsku agresiju na Bosnu, naravno da su podržali i rusku agresiju na Ukrajinu. Nema tu nikakvog iznenađenja. Pravo pitanje je zašto tim ljudima nije zabranjeno političko djelovanje i zašto mnogi od tih ljudi nisu u zatvoru? A moj odgovor je – zato što je Zapad vodio kukavičku, bestidnu i idiotsku politiku prema zapadnom Balkanu koja je omogućila Putinu da preuzme kontrolu nad ovom teritorijom.
U slučaju ‘ukrajinskog scenarija’ u Bosni i Hercegovini ili Crnoj Gori, što neki ozbiljni politički prognozeri smatraju mogućim, koliko je realno da dođe do nekog dubljeg, možda čak i vojnog sukoba u jednoj od ove dvije zemlje?
To je važno pitanje na koje, međutim, niko nema odgovor. Dakle, kao što svi vrlo dobro znamo – sa tim stvarima nema šale. Nešto što počne kao mali incident vrlo brzo se razvije u totalni rat i u tom smislu sve osim apsolutne kontrole i apsolutnog mira predstavlja istinsku i ozbiljnu opasnost za ovaj region. I opet da se vratim na to pitanje za evropske i američke gospodare naših sudbina i njihove ambasade i njihove spoljne politike: kako smo, za ime Boga, mi uopšte došli u situaciju da o ovome pričamo uz silno njihovo prisustvo i uz navodnu njihovu potpunu kontrolu političkih elita, političkih procesa itd?
Šta su ti ljudi ovdje radili i kakvu su politiku vodili i toliko godina nakon završetka rata mi u Bosni i Hercegovini ponovo pričamo o mogućnosti novog sukoba? Zar nije potpuno jasno da je u pitanju bila katastrofalno pogrešna politika i da su apsolutno sve što su ovdje radili uradili kako nije trebalo, odnosno pogrešno?
Mislite li da NATO ima snage i kapaciteta da ‘odbrani’ suverenitet i nezavisnost zemalja zapadnog Balkana ili bi možda u nekom novom ‘preslagavanju’ utjecaja cijela regija mogla postati dio ruske interesne sfere?
Dozvolite da izrazim najdublju sumnju da NATO ima kapacitet za bilo šta, a tu sumnju temeljim na ponašanju Sjeveroatlanskog saveza u Ukrajini, na činjenicu da su oni Ukrajince prepustili ruskoj agresiji gotovo na jednak način kako su Bošnjake prepustili srpskoj i hrvatskoj agresiji ‘90-tih. Dakle, da budem ovdje potpuno jasan: uopšte nije bitno šta će uraditi NATO. Rješenje za zapadni Balkan je političko, a nikakav trajni mir i nikakva trajna stabilnost na zapadnom Balkanu nije moguća dok ne bude dekonstruisan, razoren i stavljen van pravnog poretka velikosrpski nacionalizam kao imperijalna ideologija koja neprekidno proizvodi nestabilnost na zapadnom Balkanu.
Ključ za stabilnost zapadnog Balkana je u Beogradu i dok velikosrpska politika ne bude stavljena van zakona, dok ne budu upotrebljeni mehanizmi kojima će velikosrpska ideologija biti zabranjena, doslovce zabranjena, nikakav trajni trajni mir i trajna stabilnost u ovom regionu nisu mogući.
Sve ostalo je igrarija i sve ostalo je simptomatsko liječenje koje, kao što znamo, samo kratkotrajno može dati, ako uopšte može dati bilo kakve rezultate.
