Ko želi znati kako „Otvoreni Balkan“ istinski izgleda, neka obiđe bilo koji market u Beogradu i potraži robe iz Bosne i Hercegovine na policama. I neka prošeta bilo kojim marketom u Sarajevu i ovdje potraži robu iz Srbije.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, premijer Albanije Edi Rama i premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev, u Skoplju su potpisali nekoliko sporazuma kojima bi se trebao trasirati put k novoj regionalnoj asocijaciji – „mini Schengenu“.
Asocijacija je, kako bi se „odobrovoljile“ države regiona koje su joj nesklone – u prvom redu Bosna i Hercegovina – preimenovana u „Otvoreni Balkan“.
Mediji su ranije objavili da se nudi da sjedište te nove tvorevine bude u Sarajevu.
Vučić je tokom skopskih dešavanja, odgovarajući na novinarsko pitanje zašto u „Otvorenom Balkanu“ nema zvaničnog Sarajeva, ali ni Podgorice i Prištine, rekao da bi – da su BiH i Crna Gora tu, bio optužen za stvaranje „velike Srbije“.
Sasvim tipično – licemjerno – od njega.
„Mini Schengen“, odnosno „Otvoreni Balkan“, prema Vučićevom trbuhozborcu Aleksandru Vulinu, „lozinka je za stvaranje velike Srbije“.
I to je, dakle, apsolvirana tema.
Ali, ostavimo sada po strani politiku.
„Otvoreni Balkan“ je još jedna, ko zna koja po redu i koja više regionalna inicijativa.
Regionalno vijeće za saradnju (RCC), slijednica Pakta stabilnosti za jugoistočnu Evropu.
Centralnoevropski sporazu o slobodnoj trgovini (CEFTA).
Berlinski proces…
Samo su neki od kišobrana pod kojim se nalazi područje zapadnog Balkana.
Šta je to što „Otvoreni Balkan“ nudi, a da već nije ponuđeno.
U Skoplju su čelnici Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije potpisali sporazum u kojem najavljuju ukidanje barijera i ubrzanja protoka roba i usluga između tri zemlje, te akt koji treba dovesti do potpunog ukidanja radnih dozvola, odnosno stvaranja slobodnog tržišta rada na teritoriji tri države.
Berlinski proces predviđao je i više od ovoga. On uključuje svih šest država zapadnog Balkana i njeni su se predstavnici prošle godine, na samitu u Sofiji, obavezali da će ove godine uvesti da se među državama regiona putuje samo s biometrijskim ličnim kartama.
Odluka je trebala biti realizirana do kraja juna ove godine.
Srbija je to blokirala, pravdajući se statusom Kosova.
Njemačka je objavila da će raditi na tome da se dogovoreno i potpisano prošle godine u Sofiji (potpisali su i srbijanski predstavnici tada bespogovorno, ali i neiskreno), provede tokom ove godine ili kada se stvore uslovi za realizaciju dogovorenog.
Bosna i Hercegovina zbog stava Beograda, kojeg svesrdno forsiraju politički predstavnici bosanskih Srba, i sada drži na snazi nerazumni, rigidni i nadasve kontraproduktivni vizni režim s Kosovom.
Iako je priznavanje diploma, te stvaranje jedinstvenog tržišta rada, također dogovoreno pod kapom Berlinskog procesa, ni od toga nema ništa.
Opet, glavninu glavobolja proizvodi Vučić i njegovi zvaničnici u Srbiji.
RCC i CEFTA već godinama nastoje od zapadnog Balkana napraviti jedno ekonomsko područje.
Ne ide!
Beograd ponajviše to ne dopušta.
Tokom nedavnog dijaloga Kosova i Srbije u Briselu, premijer Albin Kurti objavio je i da je Srbija uvela 11 novih vancarinskih barijera za kosovsku privredu.
Stalno i novo uvođenje vancarinskih barijera specijalnost je Beograda.
„Otvoreni Balkan“ je, stoga, nepotrebno zamajavanje. Inicijativa na gomilu inicijativa.
Ako Srbija istinski misli dobro regionu, ona se mora temeljito iznutra promijeniti.
Ako Srbija istinski misli dobro regionu, barijere za robu iz Bosne i Hercegovine se moraju ukinuti.
Ko želi znati kako „Otvoreni Balkan“ istinski izgleda, neka obiđe bilo koji market u Beogradu i potraži robe iz Bosne i Hercegovine na policama.
I neka prošeta bilo kojim marketom u Sarajevu i ovdje potraži robu iz Srbije.
I sve će mu se samo kazati!
(Politicki.ba)
