среда, мај 29, 2024

Kad opanak umisli da je cipela…

Slične objave

Podeli

Autor Edin Osmančević

”Narodni poslanik”, djelo Branislava Nušića, objavljeno je 1924. godine ali premijera je prvi put održana 19. oktobra daleke 1896. godine. Nušić kao i njegova djelo su postala besmrtna kako se radnje palanačke demokratije i palanačkog parlamentarizma, premda pisane prije više od 100 godina, vjerno odslikane i prožete za svaki period naše bliže i dalje prošlosti. Želja „narodnog poslanika“ za vlašću je isključivo vezana za njegovu strast da se osveti „urbanom“ i izdigne iznad svog učmalog palanačkog života.

Zato svaka sličnost glavnog junaka Nušićevog djela Jevrema Prokića i kandidata za predsjednika bh. entiteta RS-a Milorada Dodika je sasvim slučajna. Jevrem Prokić je čovjek koji se obogatio malverzacijama, špekulacijama i korupcijom. Iz sebičnih interesa odlučuje se prijaviti kao kandidat vlade na predstojećim izborima. On nema nikakvo obrazovanje ali ni svijest o narodu i njegovoj dobrobiti. On se samo želi obogatiti kako sebe lično tako i svoju porodicu, a sve uz pomoć malverzacija i korupcije. Svojim rođacima i svim onim koji su za njega glasali obećao je podijeliti položaje i povlastice. Psihologija palanačkog parlamentarizma ostaje ista, sam se likovi smijenju! Samo što je posmatrano sa tehnološke vremenske distance, Dodik na helikoptera i aviona uzjahao sa traktora.

Posljednji opći izbori u Bosni i Hercegovini, premda održani 2. oktobra još nisu dobili svoj epilog kad se tiče izbora predsjednika bh. entiteta RS-a. Boraveći u Banjaluci u predizbornom periodu nagledah se raznih pamfleta i bilborda sa euforičnim naslovima: “RS se mora odbraniti”, „Otadžbina se mora branit“, „RS iznad svega“, „Otadžbina zove“ itd. I onda putnik namjernik postavi logično pitanje od čega se ovi ljudi brane, ko je agresor a ko branioc, jesu li nam Rusi u komšiluku i zašto živimo u stanju vječitog straha od mrskog neprijatelja? Kič i brojne ptice na pamfletima stvaraju utisak da živimo u pravom životinjskom carstvu. Urbana Banjaluka to ne zaslužuje!

Svi oni koji su služili bivšu JNA ili završili vojne škole, znaju da se u predmetu Taktike i strategije ratnog djelovanja, agresor u ratnim dejstvima u udžbenicima i topografskim kartama uvijek obilježavao kao „plavi“ a oružane snage JNA kao „crveni“. Ova simbolika, pokazalo se, bila je potpuno pogrešna. „Plavi“ nam se nikada niotkud ne pojaviše a „crveni“ preko noći zamjeniše obilježja pa nam postaše „plavi“.  „Plavi“ nam uvedoše tranzicije, prodaše državnu imovine i preko noći poput Jevrema Prokića postadoše bogati i „uticajni“. Tako je i danas! Stalno se izmišlja spoljni i vanjski mrski neprijatelj te stvara stanje vještačkog straha dok kriminal, korupcija i pljačka haraju našim, sve praznijim habitusima.

Stodvadesetšest godina od objave Nušićevog „Narodnog poslanika“, cirkus u kome je najviše kruha i igara ima svoj nastavak. U kontekstu one narodne kad opanak postane cipela, umisli da je čizma! Građane se na Dodikov miting podrške poziva sa banjalučkih ulica, pa čak i iz automobila sa razglasom pod geslom „narodni skup za slobodnu i demokratsku volju građana“.  Paradoks je, kako reče moj prijatelj Ferid Dino Krak da skup Dražinih „antifašista“ počinje okupljanjem u parku istinskog heroja NOVJ-e dr. Mladena Stojanovića. Da opanak nije umislio da je cipela i čizma poruka sa skupa bi mogla imati sasvim drugačiji sadržaj: „Večerašnji skup SNSD-a u Banjaluci započeo je himnom Bosne i Hercegovine. Nakon toga govornici su pozvali sve prisutne da poštuju državu BiH, njen teritorijalni integritet, odluke CIK-a i naravno visokog predstavnika Schmidta. Također poruke mira, tolerancije, suživota, poslate su u Sarajevo, Mostar, svim građanima Bosne i Hercegovine. Defileom kroz ulicu Maršala Tita, stigli su na Trg Krajine, mašući zastavama Bosne i Hercegovine, a u duhu starih običaja i tradicije, pozvali sve dobre ljude da posjete bosansku Banjaluku, drugi grad po veličini u Bosni i Hercegovini a njene prognane građane da se vrate u svoj rodni grad. Nakon toga čula se pjesma „Bosnom behar probeharao“. Prekrasna slika i poruka je poslata iz slobodarske i antifašističke Banjaluke“.

Jevrem Prokić je izgubio izbore, a narod ga na kraju gađa kupusom, krompirom i jajima. Prije ili kasnije otići će i Milorad Dodik ali prvo kad se suoči sa brojnim afterama i tužbama na koje mora dati odgovor. A oni koji idu za Dodikovom pameću – prestali su poodavno koristiti vlastiti mozak! (Portal Tačno.net)