Dubrovačka kolenda stari je običaj čestitanja koji se neguje u Dubrovniku i okolini. Kolendari obilazeći ulice, kuće i stanove pesmom (kolendom) nazdravljaju Badnji dan, i čestitaju nadolazeći Božić i Novu godinu. Kolendari mogu nositi i razne muzičke instrumente, najčešće mandoline, gitare i harmonike, čijim sviranjem uljepšavaju kolendu.
Istorija kolendavanja seže daleko u prošlost, a najstariji pisani tragovi mogu se pronaći u 13. veku unutar Statuta Dubrovačke Republike iz 1272. godine.[ U tim zapisima se spominje Badnjak kojega su pomorci unosili u Knežev dvor te ga polagali na vatru, čestitajući knezu pesmom, a on bi ih nagrađivao. U Statutu se spominju i novogodišnji čestitari, obično mesari, mlinari i ribari koji su takođe čestitali knezu, te pomorski kapetani i mornari koji su čestitke upućivali dubrovačkom nadbiskupu.
Kolende se prema istom izvoru spominju i 1706. godine. Tada je nadbiskup dubrovački zabranio svim crkvenim osobama da po gradskim ulicama izvode popevke, u puku znane kao kolende. Godine 1744. dominikanac Serafin Crijević je zapisao: “Običaj je da uoči nekojih glavnih svetkovina idu uvečer mladići iz puka pred kuće plemića i građana pjevati razne popijevke, za koje ih nagrađuju kakvim darom.”
Na prelazu u 19. vek kolendari su uoči dana pojedinih svetaca te Božića, Nove godine ili Sveta tri kralja pevali kolende na ulicama i pred vratima prijatelja ili rodbine. Grupe kolendara su obično pevale celu noć, a domaćini su ih častili suvim smokvama, pomorandžama, rogačima, raznim slasticama, sokovima, vinom, rakijom, a u novije vreme i novcem
Običaj kolendavanja očuvan je do danas. Tekst kolende varira od grupe do grupe kolendara i od područja do područja, a jedna od starijih inačica dubrovačke kolende, zapisana u knjizi Maje Bošković-Stulli Pjesme, priče, fantastika:
Dobar večer, ko j’ u kući, pomogo vam svemogući.
Ođe, ođe, na zdravlje van Badnja veče dođe.
Došli smo vam kolendati, badnju veče čestitati.
Mi smo došli s vrh Konala u karoci od gospara.
Otvarajte škafetine, dajte nama beškotine.
Dajte nama bar rogača, da nam grla budu jača.
Ne bojte se da smo pijani jer je Vlaho Sveti s nami.
Neće gospođa neharna biti, kolendarima ne udjeliti.
Oj, djevojko s vrh fumara, nemoj rijet da ni gospara.
Ispred kuće bor zeleni, a u kući gospar sjedi.
(Ispred kuće drvo loza, u kući gospođa koza.)
A sad mi vas Bog veselio, čestito vam Badnje veče, da se veselite
Zdravlje i veselje i duhovno spasenje. Amen.
Evo još jedne, Dubrovačke kolende
Dobra večer mi kucamo
Badnju večer čestitamo.
Došli smo vam kolendati
Vašem dvoru hvale dati.
Ođe, ođe na dobro vam Badnja večer dođe
Visoki su ovi dvori
a u njima zlatni tori.
I u njima golubica
naša dobra domaćica.
Ođe, ođe na dobro vam Badnja večer dođe.
Neće gospođa neharna biti
kolendarima ne udijeliti.
Dajte nama šaku rogača
da nam grla budu jača.
Mi smo došli sa Konala
u karoci od gospara.
Mi smo došli sa Lokruma
i donjeli botiju ruma.
Gospara našega prid dvore, pjevajmo braćo do zore
A sad mi vas Bog veselio nazdravlje vam Badnje veče, da se veselite
Zdravlje i veselje i duhovno spasenje, Amen
SREĆNO BADNJE VEČE, BOŽIĆ I NOVA GODINA GOSPRIMA GDE GOD BILI!
D. B.
