Pusti je fakat da u Dodikovim carstvu postoje ljudi, kojima su nekultura, gramzivost i bahatost olakotne životne i političke okolnosti.
Dragan Bursać
“Nemoj me krstiti, oduzeću ti riječ. Oduzmite Vukanoviću riječ, ne dozvoljavam provokacije. Nemoj ođe da se obadaš, sad ću te izbaciti napolje. Udaljiću te sa sjednice. Budi korektan.”
Bile su ovo polusuvisle, arhaične i necivilizirane rečenice Nataše Radulović, privremene predsjedavajuće Narodne skupštine bosanskogercegoačkog entiteta Republika Srpska, inače članice Dodikovog SNSD-a. Bile se ovo rečenice koje su “ukrale“ svaki smisao lokalnim politikama, ako su ga uopšte i imale.
I na koncu, bile su ovo riječi i rečenice, koje kao zrcalo pokazuju i nas, i svijet u komević živimo. A taj svijet je svjetlosnim godinama od onog civiliziranog.
Tajna 666 litara alkoholnih pića za vrtiće
I vjerujte, nije stvar (samo) u obadanju. Da je sreće, pa da je samo semantičko obadanje!
Kažem, Nataša Radulović nije poznata “samo“ po ovim verbalnim ispadima prizemno- ruralno-rijaliti karaktera. Imala je ona toga još koliko hoćete tokom karijere.
Tako je u prošlom sazivu kazala Jeleni Trivić da “stalno mrači” i da „kome se ne sviđa ovdje, ima opciju da napusti ovu zemlju“.
Za one kojima ni ovi ksenofobno-nacionalistički ispadi nisu dovoljni, pripremamo nešto “jače“. Nataša Radulović je i bivša direktorica Centra za predškolsko obrazovanje Banjaluke. Ona je, pazite sad, a kako stoji u zvaničnoj tenderskoj dokumentaciji koja je objavljena 2014. raspisala javnu nabavku za alkohol. Da, dobro ste pročitali i nije riječ o medicinskom alkoholu. Od dobavljača se tražilo da, pored namirnica za djecu, vrtićima isporuči 90 litara crnog vina, 72 litre štoka i 360 flaša piva. Pored toga, naručeno je i 144 litre bijelog vina, a striktno se preciziralo da pola bude “Chardonnay”, a druga polovina “Krstač”.
Na pitanje svih pitanja, šta će joj, odnosno šta će vrtićima đavoljih 666 litara alkohola, iz Centra za predškolsko obrazovanje kojim je Radulovićeva rukovodila, kazali su da im alkohol treba za za obrede “krsnih slava“. A ostatak, ostatak je da, citiram “da se počaste gosti, koji dolaze u predškolsku ustanovu“. Šta će djeci toliko alkohola, da li je Radulovićeva bila na čelu kafane ili vrtića, ko su mistični gosti i kakve veze svjetovna obdaništa na budžetu imaju sa slavama, koje se tiču isključivo srpskih pravoslavno-crkvenih običaja, to je tek tema za sebe, koja nam dosta govori o mizeriji sekularnog života u manjem BiH entitetu.
Naravski, kao nagradu za ovu svinjariju, Nataša Radulović se uselila u Skupštinu RS-a. U prošlom sazivu bila je narodni zastupnik Dodikovog SNSD-a.
Preko Odbora za obrazovanje, vaspitanje i kulturu do obadanja
Pa se sad pitate, a šta je radila osoba ovakvog mentalnog sklopa, vokabulara i ove prošlosti u Skupštini? Odmah ću vam reći-bila je članica Odbora za obrazovanje, nauku, kulturu i informisanje, kao i članica Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu. Mašala! Jer ko bolje od Nataše zna kako se radi u obrazovanju sa najmlađim, dok se ujedno bavi rupama u pravosuđu?!
Prava osoba na pravom mjestu!
Jer ako pogledate entitet Republika Srpska, ako vidite to političko-guslarsko rukovodstvo, koje jedino zvukovno vazdizanje ka umjetnosti vidi u revanju; kada čujete kakav rječnik ima Milorad Dodik, alfa i omega ovog entiteta, sasvim vam je logično da će Nataša Radulović biti osoba, koja je na čelu vrtića, koja trebuje 666 litara alkohola, koja supismeno bez konsonanata pokušava “obadanjem“ nešto objasniti i koja je kao takva, logično članica Odbora za obrazovanje, kulturu i nauku. Bilo bi zaista čudno da je drugačije!
Ako mislite jednom narodu uništiti budućnost, uništite mu mladost i to uradite kroz obrazovni sistem, ovo su odvajkada znali najveći dušmani ljudskog roda. Samo što u ovom slučaju imamo specifičan vid uništavanja-uništavanje vlastite mladosti. Jer staviti ovakvu osobu na čelo pomenute institucije i u članstvo komisija, predstavlja pucanje samom sebi u obje noge. Rafalnom paljbom.
Ili “kako goj“ što bi rekla “zaobadana“ Nataša, koja svojim izjavama i načinom delanja pokazuje kako se i na koji način od djece prave mediokriteti. Jer kad ona može sa ovakvim rječnikom i načinom ponašanja i razmišljanja, koji više priliči Zmaju od Šipova doći na mjesto privremeno prve osobe Skupštine, onda to mogu svi-samo ako krenu njenim putem.
Kome se smiješ, narode moj?
Ali, manimo se infantilnog moralisanja i otkrivanja tople vode.
Kažem, ideološki se Milorad Dodik samo oslonio na stare supismene obrasce i tradicije zločinaca Karadžića i Mladića i sa tim nazalno-ruralnim nacionalističkim narativom je nesporni vladar manjeg BiH entiteta.
Svi ostali su mu na sliku i priliku; neko više, a neko manje, ali oni koji su bahatiji u svojim nastupima, koji su nekulturniji u svom ponašanju, koji pokazuju anticivilizacijske norme i pravila, pa ti napreduju, to je jasno.
I upravo ovom višedecenijskom negativnom selekcijom imamo osobu koje se odaziva ne ime Nataša Radulović, a koja sa skupštinske govornice mrmlja, teško razumljive bahato-posprdne arhaizme u stilu Zmaja od Šipova.
I da, da se razumijemo, to narod hoće, to narod želi, tome se narod smije i potajno divi, zaboravljajući da su upravo ti skupštinski ridikuli oni koji narodu od usta otimaju.
I zato se nemojte iznenaditi što je pojam “obadanje“ bio najtraženiji na Googleu u zadnjih par dana u BiH. Pa su se bizarno javile i dvije “škole pojašnjavanja“. Jedna koja tvrdi da je obadanje nasilno ponašanje nervoznih krava, a druga govori je to nasilno ponašanje životinja koje je ujeo obad.
Ovo “obadanje“ je ipak nešto treće, mnogo opasnije.
Kako god, pusti fakat je da u Dodikovim carstvu postoje ljudi, kojima su nekultura, gramzivost i bahatost olakotne životne i političke okolnosti. I ne samo to, kažem, takve osobe su u kojekakvim odborima za kulturu, za obrazovanje, za nauku i informisanje.
A kakve veze ima obadanje sa naukom, kulturom i obrazovanjem? Ne znam, pitajte one koji formiraju ovakvu vlast i koji insistiraju da se djecom bave nepismeni, neobrazovani i najmanje civilizovani.
Ništa ovdje smiješno nije, pa vi vidite kome se i zašto smijete.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
