недеља, јул 7, 2024

Dokumentovane povrede prava azilanata na granici između Srbije i Hrvatske

Slične objave

Podeli

BEOGRAD, 6. decembra 2021. – Aktivisti Fondacije Roza Luksemburg za jugoistočnu Evropu, beogradski pravnik Nikola Kovačević, pravnica Milica Švabić iz Klikaktiva, Ana Ćuća i Antonija Pindulić iz Centra za mirovne studije iz Zagreba danas su u Medija centru govorili o povredama prava izbeglica na granici između Srbije i Hrvatske.

Vladan Jeremić iz fondacije Rosa Luxembrug Stiftung za jugoistočnu Evropu rekao je da je postalo jasno da su se kolektivna proterivanja, zlostavljanje i arbitrarna lišavanja slobode dešavala duž srpsko-hrvatske granice od 2016. do 2021. godine upkos svim naporima organizacija civilnog društva da se ona ne dese. Stoga, uz efikasno izveštavanje, prikupljanje svedočanstava i zagovaranje, potrebno je pojačati napore i kapacitete za strateško zastupanje. Iz svih ovih razloga fondacija je podržala rad autora Nikole Kovačevića čije su smernice „Dokumentovanje povrede prava na granici između Srbije i Hrvatske: Smernice za izveštavanje, zagovaranje i strateško zastupanje“ objavljene ove godine. Kovačevićeva publikacija treba da pruži smernice organizacijama civilnog društva o tome gde, kako i kada da dokumentuju i pravno se suprotstave nezakonitim graničnim praksama du srpsko-hrvatske granice. Jeremić je napomenuo da je prošle godine fondacija objavila istraživanje autora iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Slovenije pod naslovom “Mračna strana evropeizacije”, u kojem su analizirani mehanizmi eksternalizacije evropskih granica i uloga koju EU i njene institucije imaju u povećavanju nasilja na granicama.

Pravnik Nikola Kovačević iz Beograda, inače dobitnik ovogodišnje UNHCR-ove nagrade “Nansen” za pomoć izbeglicama za Evropu u 2021. godini, koji neumorno podržava tražioce azila tokom procedure kao i u slučajevima kolektivnog proterivanja i potiskivanja sa granice, istakao je da su ove smernice nastale sa željom da se organizacije civilnog društva i pojedinci osnaže jednim instrumentom koji bi im pomogao da se bolje uhvate u koštac sa nezakonitim graničnim praksama. Ove smernice, iako konkretizovane u odnosu na kontekst na srpsko-hrvatskoj granici, mogu se, uz određene modifikacije primenjivati i na drugim granicama. Naša je želja da se pored izveštavanja i zagovaranja, više počne razmišljati u smeru pokretanja pravnih postupaka protiv pojedinaca i država kojim se krši međunarodno pravo ljudskih prava i međunarodno izbegličko pravo, jer samo odluke relevantnih tel a, poput Evropskog suda, mogu nadjačati političke i populističke argumente.

Pravnica Milica Švabić iz Klikaktiva je istakla da se praksa nezakonitih i nasilnih proterivanja izbeglica sa teritorije Hrvatske i dalje svakodnevno sprovodi. Prema procenama ove organizacije sa terena, na srpskoj strani granice trenutno boravi oko 4.000 izbeglica, uključujući porodice i maloletnike bez pratnje, koji skoro svakodnevno pokušavaju da pređu granicu i koji su izloženi nasilnom proterivanju. Iako se ova proterivanja događaju i sa teritorije Mađarske i Rumunije, izbeglice svedoče da je policija Hrvatske najbrutalnija prilikom proterivanja, pa tako izbeglice redovno prijavljuju da su ih hrvatski policajci tukli pendrecima, kundracima, mnogima su nanete teške telesne povrede koje uključuju prelome, povrede glave, kao i da im policajci oduzimaju telefone i novac, te ih izlažu drugim vrstama nečovečnog i ponižavajućeg postupanja.

Ana Ćuća iz Centra za mirovne studije iz Zagreba, govorila je o izazovima s kojima se suočavaju organizacije civilnog društva koje javno progovaraju o nezakonitim i nasilnim proterivanjima. Od 2016. godine Centar za mirovne studije dokumentuje nezakonita i nasilna proterivanja, a sa povećanjem ove nezakonite prakse brojne druge, kako regionalne tako i međunarodne organizacije, započele su sa dokumentovanjem. Posljednji u nizu dokaza o brutalnosti nezakonitih praksi koje se događaju kako na zelenim granicama Republike Hrvatske, tako i u dubini same teritorije, jeste izveštaj Saveta Europe u kojem ne samo da su dokumentovane metode mučenja i nečovečnog postupanja, već i nesaradnja Ministarstva unutrašnjih poslova sa predstavnicima Odbora za sprečavanje mučenja Saveta Europe.

Antonia Pindulić, takođe iz Centra za mirovne studije iz Zagreba, kazala je kako je detaljno i pravovremeno dokumentovanje povreda, te prikupljanje svih relevantnih dokaza ključno u ostvarivanju pravde za žrtve – pri čemu je temeljan rad organizacija iz zemalja u koje su izbeglice i drugi migranti proterani. U novembru je donesena presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju porodice malene Madine Hussiny, gde je Sud našao kako je Hrvatska povredila čitav niz njihovih ljudskih prava. Ovde se radi o slučaju izbegličke porodice koja je nezakonito proterana s teritorije Republike Hrvatske na način da im je naređeno da prate prugu prema Republici Srbiji – prugu na kojoj je tada šestogodišnja Madina izgubila svoj dečji život.

(D. B. i Medija centar)