„Muslimani? Muslimani, oni igraju. Oni su konvertiti i to je poznato kroz istoriju. Šezdeset godina ovdje su ti isti ljudi imali bili su zvani Srbi muhamedanske ispovijesti. Pa su ondapostali muslimani sa malim m, pa suonda odlučili da budu Bošnjaci. Znači, u pedeset godina vi mijenjate tri nacionalne identifikacije i onda, naravno, nije ni očekivati da sad možete lako da se igrate s tim. A Srbi ne mogu tako lako da se igraju s tim. Mi nismo konvertiti, mi nismo otišli na taj prijem da proslavimo postavljanje namjesnika koji je došao. Mi ne odustajemo od svog stava, mi smo državotvorni za razliku od njih koji to nisu. Ta priča o običnom narodu je floskula, taj narod živi u Banja Luci kao u Sarajevu ali se ne dodiruje. Banjalučani odlaze u Sarajevo ako moraju da odu po neke vize u neko diplomatsko predstavništvo i mi koji se bavimo politikom pa moramo“
„Niko drugi ne ide. Iz Sarajeva malo ko dolazi u Banja Luku, ako ne proputuje kroz RS pa ide negdje prema zapadu. Ja kada sam izabran za člana Predsjedništva glavna polemika je bila ko će mene da brani u Sarajevu. Ja nisam htio da odem u Sarajevo ako to nije policija RS. Pa je bilo mjesec dana oko toga hoće li ili neće policija RS, pa hoće da mene čuva policija RS. Ja nemam sigurnost u Muslimane koji bi mene čuvali u BiH. Zaislite tu priču, to je podvala. I danas kada odlazim u zgradu Predsjedništva tamo su policajci RS potpuno naoružani i ja imam tu sigurnost u njima“.
(Aljazeera Balkans/D.B.)
