Mnogo bi lakša i podnošljivija bila crnogorska istorija da nije bivalo mnogo zainteresovanih da kupe i unište njenu državnu i nacionalnu slobodu! Niko u tome nije bio uporniji ni podliji od srpskog velikodržavlja. Stalnom otvorenom ponudom, ono je izdaju Crne Gore učinilo profitabilnom djelatnošću.
Piše: Milenko A. Perović
Mnogi i premnogi Crnogorci stavili su se danas u službu Jude Iskariotskog! Svjesni ili nesvjesni šta čine, od Crne Gore stvaraju nešto jedinstveno. Oni prave prvi Judistan na planeti!
Izdaja nikad nije mimoilazila Crnu Goru. Uvijek je bila tu neđe, spremna da se opravda „plemenitim“ razlozima! Nikad kao danas, ona nije zaprijetila da s lica zemlje zbriše Crnu Goru.
Odakle Crnogorcima – u izvornom ili posrbljenom obliku – sklonost da izdajama uništavaju ono najbolje što su kolektivno uspijevali stvoriti, naime, vlastitu slobodnu državu?
Najprije valja osmotriti „ontološki“ razlog. Država je živi organizam koji dura u prostoru i vremenu. Kao živi organizam, ona počiva na ravnoteži unutrašnje moći samoodržanja i samodestrukcije, konstrukcije i destrukcije, centripetalnih i centrifugalnih sila, volje da se traje i volje da se odustane od sebe i drugome prepusti svoja sudbina.
Crna Gora traje hiljadu godina – duže od većine evropskih država – jer uvijek je u sebi nalazila antejsku snagu samoodržanja. Nekad joj je snaga bila jača, nekad slabija, nekad je sasvim zamirala, nekad bivala kompromitovanom, ali joj se pulsacija samoodržanja nikad nije prekinula.
No, „dijalektička krtica“ samonegacije uvijek je rovila ispod tvrdog tla samoodržanja, kako i svakoj državi koja je ikad postojala, tako i u crnogorskoj državi. Pokretana srebroljubivošću, vlastoljubivošću ili častoljubovošću, porađala je spremnost za državnu i nacionalnu izdaju.
Crnu Goru stvaralo je preko četrdeset generacija Dukljana, Zećana, Crnogoraca i svih onih koji su je ośećali svojom domovinom. Ispod njene istorije uvijek je iskrsavala i njena samodestruktivna antiistorija. Njen osnovni agens bila je patologija poriva izdaje i veleizdaje. Crnogorsku antiistoriju ispisivali su špijuni, martolozi, otpadnici, oportunisti, propali karijeristi, kvislinzi i kolaboranti od svake ruke, kalauzi koji Crnom Gorom provode tuđe vojske, puškonoše u službi okupatora i lakomci pod maskama velikih ideja.
Svakoga od njih bilo je moguće kupiti po odgovarajućoj cijeni da radi protiv Crne Gore. Izdavali su pojedinci, grupe ljudi, cijela plemena, dijelovi Crne Gore, čak i goleme vojno-političke organizacije rasprostrte po cijeloj Crnoj Gori.
Istorijski najbanalniji oblik izdaje činili su zdurovnjaci kad se naljute na braću i rođake, pleme ili knjaza Nikolu te oni kojima je nanesena kakva nepravda. Zaslijepljeni žudnjom za osvetom, jedni i drugi stavljali su se u službu neprijatelja Crne Gore. Izdavali su i oni koji su uvijek kalkulisali da se pribiju uz jačega i da se osvete Crnoj Gori što je uvijek mala i uvijek slaba i uvijek nezaštićena i uvijek zahtijeva pregoleme žrtve da bi se održala. Izdavali su lakomci bez stida i obraza, ako se našao ko da im plati za izdaju.
Uvijek se nalazilo onih koji su spremni da plate izdaju Crne Gore, jer izdaja počiva na kupoprodajnom odnosu. Kad nijesu mogli silom protiv Crne Gore, kupovali su njene izdajnike po odgovarajućim tržišnim cijenama. Ako je nacionalna i državna sloboda svojevrsno idealno kolektivno vlasništvo, izdajnik to vlasništvo „privatizuje“ i prodaje kao kakvu robu. Nije od značaja postupa li kao sitni lupež opšte stvari ili svoju izdaju pravda „višom idejom.“
Kao i svuda u svijetu, u Crnoj Gori izdaja se temelji na kupovini ljudskih duša. Izdajnik neprijatelju ne prodaje samo „predmet“ izdaje, nego i vlastitu dušu. Užas Judine sudbine počinje spoznajom da je prodao svoju dušu i da se to može poravnati jedino samoubistvom!
Instinkt samoodržanja kazuje većini izdajnika da Judinu sudbinu mogu izbjeći samo ako se obezduše, ako potpuno zaborave na vlastitu dušu! „Idealni“ je izdajnik onaj ko sebe stavi u životinjsko stanje „s one strane dobra i zla,“ s one strane savjesti! Danas izdajnike Crne Gore vlastita duša ne uznemirava. Znake „duševne“ patnje oni pokazuju samo kad procjenjuju da su izdajom zaradili manje no što su se nadali.
Mnogo bi lakša i podnošljivija bila crnogorska istorija da nije bivalo mnogo zainteresovanih da kupe i unište njenu državnu i nacionalnu slobodu! Niko u tome nije bio uporniji ni podliji od srpskog velikodržavlja. Stalnom otvorenom ponudom, ono je izdaju Crne Gore učinilo profitabilnom djelatnošću.
Kao cijenjena roba, izdaja je počela krupnjati u vrijeme knjaza Nikole. Dobila je legalizovani stranački i parlamentarni oblik sub specie Narodne stranke. Njeno „zagranično krilo“ bila je – od Pašića i „Crne ruke“ organizovana – tzv. Crnogorska univerzitetska omladina u Beogradu. Radikalne oblike nacionalna i državna izdaja dobila je u kvislinškoj „Omladini“ poslije 1918. godine i u četničkom pokretu tokom Drugog svjetskog rata. Mihailo Lalić je u neopravdano zapostavljenom romanu Pramen tame dao prvoklasnu istorijsko-psihološku analizu četničke izdaje Crne Gore!
Padom Jugoslavije i socijalizma nacionalna i državna izdaja dobila je visoku cijenu. Njena visina utvrđena je „AB revolucijom.“ Do danas se Crna Gora nije oporavila od te izdaje. Naprotiv, slom nacionalne i državne slobode na lanjskim parlamentarnim izborima svoj korijen ima u tom prevratu. „AB revolucija“ je „normalizovala“ izdaju Crne Gore i proglasila je legalnom i legitimnom političkom idejom i ideologijom!
Da nije tako, ne bi se tranziciona crnogorska verzija „liberalne demokratije“ stalno gradila na stigmatizaciji crnogorskog suverenizma!
Da nije tako, poslije formalne pobjede suverenizma na Referendumu 2006. godine, ideologija unionizma – dakle, srpskog velikodržavlja – bila bi odmah delegitimirana i stigmatizovana kao najveći neprijatelj crnogorske slobode!
Da nije tako, ne bi se nacionalna izdaja mogla organizovati i trajati u obliku legalnih političkih partije, brojnih udruženja građana organizovanih protiv Crne Gore, postojanja stranih špijunskih i propagandnih centara u zemlji, tolerisanja medijskih trovača javne svijesti i postojanja svekolikih pijačnih velikosrpskih tezgi na kojima se kupuju ljudske duše!
Da nije tako, ne bi država crnogorska – apsolutno bez ikakvih reakcija – trpjela bjesomučni beogradski propagandni rad protiv sebe.
Da nije tako, ne bi Crna Gora trpjela da se u nju nesmetano i s inferiornom radošću uvozi beogradsko štampano i elektronsko smeće koje je mentalno razara!
Zbog toga danas Crnom Gorom vlada nacionalna i državna veleizdaja, kao instrument njenog brzgo nestajanja u „srpskom svetu.“
Tri vladajuće veleizdajničke fašističke falange i njihova cjelokupna državna struktura – kao i njihovi brojni telali i propagandisti u Crnoj Gori i okolini – trude se da propagandno uljepšaju golotinju vlastite veleizdaje. Trude se da stvore iluziju da je veleizdaja izraz „narodne volje.“
Prije nekoliko decenija pronađen je rukopis apokrifnog Jevanđelja po Judi, napisanog s namjerom da se Judina izdaja objasni i opravda višim providencijalnim planom. Tu se tvrdi da je Isus nagovorio Judu da ga izda, da bi se tako oslobodio tjelesnog života i prešao u drugi svijet.
Jednako tako, stokupljevina crnogorskih juda uvjerava danas Crnu Goru da ju je sretno oslobodila od nje same, s namjerom da je prevede u drugi i bolji, naravno, “srpski” svijet. Uvjerava stokupljevina da ne čini najodvratniju nacionalnu i državnu veleizdaju, nego da se njeno “svetotajstvo” izdaje zbiva po “nebeskom znanju.”
Moraće ona jednoga dana pred redovnim sudovima Crne Gore odgovarati za izdaju!
(Izvor: aktuelno.me)
