Posebno fascinira u ovom dragocjenom libru čudesna interakcija velikog pisca i drevnosti Počitelja
Gradimir Gojer
Kao student bio sam pretplatnik izdanja mostarske „Prve književne komune“. Ponosno se sjećam broja 339 pod kojim je svaka knjiga „Prve književne komune“ stizala u moje ruke. Neponovljiva je ljepota tih knjiga… Nažalost, tek jedna je sačuvana u mojoj osobnoj knjižnici. Sa prepoznatljivim dizajnom Dragana S. Stefanovića i crtačkom genijalnošću Zuke Džumhura.
„Na kamenu u Počitelju“, dragocjen odnos nobelovca Ive Andrića prema Počitelju, Mostaru, Hercegovini… To je knjiga koja „zvoni“ čudom vina Žilavke, priča o jedinstvenoj svjetlosti koja putnika namjernika budi jutrom, u čarobnom Mostaru. Knjiga koju podjednako volim gledati zbog Džumhurovih crteža kao i Andrićeve spisateljske virtuoznosti.
Posebno fascinira u ovom dragocjenom libru čudesna interakcija velikog pisca i drevnosti Počitelja.
Niko kao Andrić nije znao slušati i čuti Neretvu, nitko nije tako ćutio sve okuse Žilavke, niti toplinu počiteljskog kamena.
Andrić i Počitelj jednostavno dišu istim ritmom. U magijskoj knjizi „Na kamenu u Počitelju“.
(Hayat.ba)
