Za Rome zabranjeno

Romi su se požalili pravobraniteljici da ne smiju u neke kafiće. Nekoliko naših suradnika je pošlo s njom u takav kafić. Konobarica im je rekla da ih ne smije poslužiti. Bivša pravobraniteljica je to vidjela i čula, kaže predsjednica Kali Sare Suzana Krčmar

Piše: Anja Kožul

Najveći broj pritužbi tokom 2022. godine, Ured pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter zaprimio je od pripadnika romske nacionalne manjine. Kroz vrlo detaljnu suradnju s predstavnicima Roma, Savezom Roma Kali Sara te nevladinim udrugama: Informativno pravnom centru (IPC) Slavonski Brod i Projektom građanskih prava (PGP) Sisak, locirani su diskriminatorni postupci kojima su Romi izloženi u svakodnevnom životu. Od stanovanja, obrazovanja, zapošljavanja, prometne i socijalne izolacije – u svakom aspektu nailazi se na marginalizaciju i odbacivanje Roma. Istaknut je podatak da u Hrvatskoj 55 posto Roma živi u vlažnim ili mračnim kućama bez odgovarajućih sanitarnih čvorova, a njih 20 posto nema tekuću vodu.

U Informativnom pravnom centru Slavonski Brod za terenske obilaske i prikupljanje podataka bili su zaduženi romski medijatori. Najčešći problem koji su suradnici zabilježili je diskriminacija pri zapošljavanju, ali i na radnim mjestima. Osim toga, otkrili su da je Romima u Međimurju zabranjen ulazak u pojedine ugostiteljske objekte.

– Postupajući po pritužbama IPC-a utvrdili smo da su tri čakovečka lokala, javnim objavama na društvenim mrežama ili privatnom elektroničkom komunikacijom, zabranila ulazak Romima. Lokale smo upozorili da zabranom pristupa uslugama temeljem etniciteta ili nacionalnog podrijetla čine izravnu diskriminaciju te smo od njih zatražili da na društvenim mrežama objave ispriku i dobrodošlicu svima, neovisno o njihovu podrijetlu. Iz očitovanja vlasnika lokala te naknadnih terenskih provjera romskih medijatora, razvidno je da su lokali tako postupili – priopćila je pravobraniteljica.

Zabilježen je oglas na društvenim mrežama u kojem je vlasnica navela da ne želi iznajmiti stan Romima. U prekršajnom postupku koji je uslijedio utvrđena je povreda Zakona o suzbijanju diskriminacije pa je vlasnici izrečena novčana kazna, ali ispod zakonskog minimuma. Na ovim primjerima pravobraniteljica je skrenula pažnju kako pojedinci smatraju da se zabrana diskriminacije ne odnosi na privatni sektor. No prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije to je zabranjeno fizički i pravnim osobama.

Predsjednica Saveza Roma Kali Sara Suzana Krčmar govori da već dugo ima informacije o kafićima u kojima osoblje ne poslužuju Rome. U to se uvjerila, kaže Krčmar, i prijašnja pučka pravobraniteljica Lora Vidović u jednom terenskom obilasku.

– Romi su se požalili pravobraniteljici da ne smiju ući u neke kafiće. Na nekim objektima je čak pisalo da im je ulaz zabranjen. Nekoliko naših suradnika s terena je pošlo s njom u jedan takav kafić. Sjeli su za odvojene stolove. Konobarica im je rekla da ih ne smije poslužiti, da je takvo pravilo. Pravobraniteljica je to vidjela i čula. I meni se osobno to događalo. Htjela sam popiti kavu kafiću nedaleko romskog naselja u Međimurju, gdje su mi rekli da je bolje da ne ulazim. To su užasne situacije, dok ih čovjek ne doživi na svojoj koži, ne može vjerovati – objašnjava Krčmar.

Podsjeća na slučaj iz ljeta 2022. kada je gotovo 40 osoba, od toga 13 maloljetnika, bilo deložirano iz jedinog doma u Novom Vinodolskom. Ni Grad, kao ni Primorsko-goranska županija, nisu pronašli zamjenski, prihvatljiv smještaj izbačenim romskim obiteljima. Štoviše, nitko od iznajmljivača u gradu na Kvarneru nije htio primiti Rome u svoje stanove, čak ni uz garanciju gradske uprave da će smještaj platiti godinu dana unaprijed. Situacija je eskalirala i u Strugama u zagrebačkoj četvrti Trnje gdje je na desetine Roma živjelo okruženo smećem i štakorima. Grad Zagreb još uvijek nije osmislio dugoročno rješenje za obitelji koje se nakon deložacije nalaze u privremenom smještaju.

Kao pozitivan primjer ističe se povećanje romskih studenata stipendista. U akademskoj godini 2021./2022. stipendije je primalo od 60 do 65 studenata, dok se taj broj ranije kretao između 20 i 25. Siniša Senad Musić iz Fonda za obrazovanje Roma (REF) za Novosti govori da to svakako jest porast, ali da je broj stipendiranih Roma i dalje mali, ako se pogleda dobna struktura ove populacije. Najveći problem i dalje je segregacija romskih učenika u osnovnoškolskom obrazovanju. Musić objašnjava da je segregacija na nekim mjestima vezana uz izolirana romska naselja: škole ne mogu spojiti učenike s obzirom da je u generaciji većina romske djece, ali čak i kada mogu, to se ne događa.

– Jednostavnije je razdvojiti učenike. Djeca u segregiranim razredima manje znaju jer manji je stupanj prijenosa znanja s profesora na djecu. Mnogi dionici u tom procesu prepoznaju problem segregiranih razreda i to je nešto čime bi se trebalo pozabaviti. Većina djece iz takvih razreda kasnije ima problema pri upisu u srednju školu. I ako upišu srednju, dešava se prekid obrazovanja – nabraja Musić posljedice.

Država je zakazala u važnom zadatku uklanjanja barijera između romskih učenika i učenika većinskog naroda. Još uvijek se čeka da Ministarstvo znanosti i obrazovanja izradi Akcijski plan desegregacije, na čemu pučka pravobraniteljica inzistira iz godine u godinu u svojim izvješćima.

– Žalosno je što Hrvatska nema plan kako će napraviti desegregaciju. Cijelo vrijeme slušamo da za to treba puno vremena. Naravno da treba, ali svaka godina koja prođe bez takvog plana je propala. Imamo samo kratkotrajne mjere kroz ulaganja u romska naselja. Nisam protiv toga, ali se bojim da će to postati stalna mjera, a ne privremena. Ne može se dogoditi integracija ako imate prostorno izoliranu skupinu, makar tamo postojali društveni dom i igraonice. Desegregacija znači da se djeca rasprše izvan naselja, da idu u školu s većinskim narodom, da su im prijatelji Hrvati, Srbi, Bosanci i neki drugi Romi – pojašnjava Musić.

On tvrdi da gotovo svaki Rom ili Romkinja iz romskih naselja, onoga trenutka kada ostvare financijsku neovisnost i kada postanu kreditno sposobni, odmah odlaze živjeti na drugo mjesto.

– Pričao sam nedavno s čovjekom koji je kroz samozapošljavanje iz totalne neimaštine došao do vrlo pristojnog života. Sad možda čak pripada i nekom višem srednjem sloju po primanjima. Prvo što je napravio je izlazak iz romskog naselja. On sam govori: „Da, ja jesam Rom, odrastao sam u naselju, ali sad svojoj djeci mogu priuštiti da svatko ima svoju sobu.“ Njegovu kćer su u gradskoj sredini u početku ismijavali, ali više nije tako – zaključuje Siniša Senad Musić.