Nakon odlaska Julijane Antić Brautović na mjesto gradske pročelnice za kulturu, dugogodišnja zaposlenica Dubrovačkih muzeja Ivona Michl preuzela je dužnost ravnateljice
Maro Marušić
Na mjestu ravnateljice Dubrovačkih muzeja došli ste u ožujku 2022., u vrijeme korone i početka rata u Ukrajini?
Da, i to se odrazilo na naše financiranje, bolje rečeno besparicu. Za programe u prošloj godini dobili smo svega 600 tisuća kuna, a za plaće oko 13 milijuna kuna. Mi nemamo svoj proračun, već se cjelokupno financiranje obavlja iz proračuna Grada Dubrovnika
Koliko je posjetitelja bilo u Dubrovačkim muzejima u 2022. godini?
U prvih 11 mjeseci ukupan broj posjetitelja je nešto veći od 233 tisuće.Godinu prije bilo ih je oko 110 tisuća što je rast više nego duplo. U rekordnoj 2019. godini Dubrovačke muzeje posjetilo je 305 tisuća. Znači prošla godina u odnosu na rekordnu kaska za oko 23 posto.
Posjetitelji u internetskim recenzijama nisu baš oduševljeni dubrovačkim muzejima. Često govore da su mali i da se vrlo brzo obiđu?
Prostor jest veliki problem, pa zbog nedostatka adekvatnog prostora nemamo niti stalni postav Arheološkog muzeja, iako skrbimo o vrlo vrijednoj građi od vremena prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka. U fundusu muzeja imamo i dvije vrlo vrijedne zbirke s Cipra i iz Egipta. Projekt arheološkog muzeja konačno pokrenut zahvaljujući razumjevanju trenutne gradske uprave i veselimo se da ćemo konačno početi raditi na realizaciji stalnog postava. Od Grada Dubrovnika smo dobili „zeleno svjetlo“ da u „Zatvoru“, bastionu svetog Spasitelja, odnosno na lokaciji Pustijerne konačno otvorimo Arheološki muzej.
Drago mi je da se to pokrenulo, ali ne bih se složio da nema mjesta. Nije mi jasno da se o Lazaretima nikad nije razmišljalo kao o prostoru za muzeje. Na kraju krajeva Dubrovnik je izmislio karantenu za zarazne bolesti, a posjetitelj se s tom činjenicom nigdje ne može upoznati.
Muzeji su u suradnji s Dubrovačkom baštinom u Lazaretima zadnjih nekoliko godina realizirali nekoliko izložbi. Inače što se tiče Lazareta razmišljalo se o toj lokaciji kao mjestu za stalni postav nekog muzeja, ali se odustalo zbog blizine mora i posolice, odnosno straha da građa ne bi bila izložena atmosferalijama. Naime, govorimo o vremenu pred Domovinski rat kada materijali i uvjeti obnove nisu bili ni blizu današnjima.
Spominjala se i zgrada u Luci Dubrovnik, gdje je dio građe trebao biti pohranjen u privremenom depou?
Tijekom desetljeća razmatrale su se razne lokacije za muzejske postave, prije svega arheološkog, ali se iz objektivnih razloga odustajalo. Spominjao se i prostor samostana sv. Marije od Kaštela, kao i prostor samostana sv. Klare, ali te ideje nikad nisu zaživjele. Zaista šteta što ne možemo izložiti sve što imamo, već nam je građa smještena u depoima na više gradskih lokacija. Na primjer, čak i glavu rimskog cara koju smo nedavno otkupili od obitelji koja ju je tridesetih godina prošlog stoljeća prilikom gradnje kuće pronašla u Uvali Lapad, možete još neko vrijeme vidjeti na izložbi 150 godina Dubrovačkih muzeja.
Što su pobogu Rimljani radili u Uvali Lapad?
Najvjerojatnije su imali villu rusticu, i zaštićeno sidrište jer je Uvala Lapad zaštićena od velikog mora i nepovoljnih vjetrova. Važan nalaz koji također nije izložen javnosti je ilirska kaciga nedavno pronađena na Pelješcu. Naši sugrađani moći će je uskoro vidjeti u našem izložbenom prostoru u Revelinu povodom „Noći muzeja“.
Vi smatrate da se muzeji moraju nalaziti nadohvat ruke?
Smatram da se da se stalni postavi naših muzeja moraju nalaziti unutar gradskih zidina. Kod nas je jako dobro posjećen Pomorski muzej, koji čuva i prezentira građu moćne Republike kojoj je pomorstvo bilo temelj. Osim jer je smješten u prostoru tvrđave sv. Ivana koja je branila luku i arsenal, ulaz s gradskih zidina još je dodatna pogodnost za posjet ovog muzeja. Eto koliko je važna lokacija.
Da imamo neki veliki muzej Dubrovačke Republike možda bi se mogao nalaziti i negdje izvan Grada kao primjerice Muzej holokausta u Jeruzalemu. Moje mišljenje je da se i Pomorski muzej mora nalaziti unutar velikog muzeja Republike jer je to neodvojivo. Bez pomorstva ne bi bilo ni Dubrovnika.
Slažem se s vama da nam treba muzej Dubrovačke Republike, ali ne bi nikako smio biti izvan Grada, nego upravo ovdje, u Kneževom dvoru, gdje je bilo sjedište vlasti. Da se izmjeste naši uredi i da se oslobode prostori koji nam sad služi kao depoi, bilo bi dovoljno mjesta. Našim uredima nikako ne bi trebalo biti mjesto u Kneževom dvoru nego da sve bude izložbeni prostor. Mogli bi imati muzej Republike koji bi prikazao sva postignuća do kojih su stari Dubrovčani došli.
Pa u tome i jest problem. Dubrovačka Republika je bila itekako progresivna, uzmimo samo pitanje ropstva i brige za napuštenu djecu, a opet posjetitelji dubrovačkih muzeja ne dobiju takav dojam nakon što obiđu sadašnji postav Kneževog dvora ili Pomorski muzej.
Apsolutno se slažem da si sva ta postignuća trebalo bolje naglasiti i da nam treba jedinstveni muzej Republike gdje bi to pokazali. Iz razgovora s vama imam dojam da biste vi voljeli da imamo neki impozantni, veliki muzej, ali ja vam opet govorim da mislim da je Knežev dvor sasvim dovoljan pod uvjetom da svi prostori budu izložbeni. Uz originalnu građu i multimediju, Dubrovačka Republika bi bila prikazana onako kako i zaslužuje.
Da, stvarno je ludo da su uredi u Kneževom dvoru.
Moja prethodnica na mjestu ravnateljice muzeja, Julijana Antić Brautović je u suradnji sa Zavodom za povijesne znanosti HAZU pokrenula projekt novog stalnog muzejskog postava u Kneževu dvoru koji bi trebao biti posvećen Dubrovačkoj Republici. Zbog korona krize i nedostatka financijskih sredstava, projekt je trenutno na čekanju, ali se nadam da ćemo uskoro nastaviti ozbiljno raditi na njemu. Muzej Dubrovačke Republike u Kneževu dvoru kao ideja postoji već dugi niz godina i mogu slobodno reći da smo u tom smislu postigli konsenzus i stručne i opće javnosti. No, treba znati da je riječ o izuzetno velikom i zahtjevnom projektu koji uključuje i iznalaženje alternativnog prostora za dio građe trenutno izložene u Dvoru koja ne pripada razdoblju Republike.
Ali kakvo je ovo rješenje da se Bolnici do sada platilo preko 4 milijuna kuna za depo, a ništa se dugoročno nije riješilo? Grad sigurno ima neke prostore koji su prazni i gdje bi se moglo privremeno pohraniti?
Ja velike nade polažem u TUP, ali ne na prostore u Gružu, već one u Komolcu. Tamo bi nam mogao biti središnji depo, ali i radionica za restauratore i preparatore čiji su radni prostori dislocirani na nekoliko mjesta u Gradu. Za uredske prostore imamo unajmljenu zdradu Blagih djela kojima također plaćamo najam. Jedna od praznih palaća na Pustijerni bila bi idealna za uredske prostore djelatnika Muzeja.
Smiješno je da se govori da nedostaje izložbenog prostora, a brojni zaposlenici Grada Dubrovnika i Dubrovačkih muzeja imaju svoje prostore u spomenicima nulte kategorije. Na kraju krajeva Muzej Dubrovačke Republike u Kneževom dvoru mogao bi se proširiti i na gradsku vijećnicu i one tamo urede.
Gradonačelnik svakako mora biti u Gradu. Da nije ni on tu, ni dio zaposlenika gradske uprave, stara jezgra bi bila pusta, pogotovo zimi. Grad mora živjeti, a živog ga čine ljudi, bilo oni koji u njemu žive ili rade. Tu je svakodnevno nešto više od 80 nas koji u Dubrovačkim muzejima radimo.
Smiješno je ako život u Gradu samo ovisi o gradskim zaposlenicima. Neka ih dio bude, ali ne moraju svi. Tako bi se moglo doći do prostora za muzeje.
Naravno, to sam već rekla za Knežev dvor.
Što kažete za Muzej austrougarske mornarice na Prevlaci? Treba li Društvo prijatelja dubrovačke starine gurati taj projekt koji nema veze s Republikom?
Mi smo DPDS-om imamo odličnu suradnju. Financirali su nam obnovu prozora na Kneževom dvoru i Pomorskom muzeju, sad će nam obnavljati prozore na strani prema Portu. Izrađuje se projektna dokumentacija za sanaciju tarace sv. Ivana, tako da u njima imamo jako veliku podršku. Što se tiče muzeja na Prevlaci, ne bih komentirala njihove odluke i poslovne poteze, jer u vezi toga nismo imali nikakve kontakte.
Jesu li muzeji pristupačni za osobe s invaliditetom?
Donekle jesu, u suradnji s Društvom multiple skleroze imamo kolica s gusjenicom koja mogu svladati skaline, samo se posjetitelji trebaju unaprijed najaviti. Što se tiče Pomorskog i Etnografskog muzeja, tu nam situacija nije za pohvalit se.
(Dubrovački dnevnik)
