“Mi kao stranka ionako ne računamo da itko s dvije čiste u glavi glasa za nas. Prema tome, glupani su naša fokus grupa. Iskustvo nas uči da one koji su u stanju razmišljati nismo u stanju ubijediti. Pametni su u ovoj zemlji jedina manjina koja uporno odbija koalirati s HDZ-om”.
Piše: Viktor Ivančić
ANDREJ PLENKOVIĆ: Što je ono bilo, Marko?! Kakva je ono ne-tema?
MARKO MILIĆ: Koja ne-tema, Šefe?
AP: Ona prepiska što ju je objavio Nacional, između tebe i direktora Hrvatskih šuma Krunoslava Jakupčića. Oko zapošljavanja.
MM: Bilo je više prepiski, Šefe. Na koju točno mislite?
“MILIĆ: Niko Dujmović.
JAKUPČIĆ: Radit će do godinu dana na određeno, takva je praksa u HŠ-u, a onda ćemo ga primiti na neodređeno. Čuo sam da je dobar. LP
MILIĆ: Hvala ti Kruno puno.
JAKUPČIĆ: Nema na čemu.”
AP: Na tu prepisku mislim, Marko! Nemoj se praviti naivan!
MM: Pa to sam već demantirao, Šefe. Kategorično i uvjerljivo. Uhvatio sam Nacional u teškom faktografskom prekršaju.
AP: Kako si demantirao, Marko?
MM: Evo mog odgovora skoro u cijelosti, Šefe:
“Vezano uz natpise u tjedniku Nacional, radi se o još jednom u nizu netočnih i zavaravajućih članaka u kojem su informacije plasirane na način da sugeriraju postojanje nedopuštenih radnji, a koje ne postoje. (…)
Vezano uz zapošljavanje Nike Dujmovića, prepiska između mene i g. Jakupčića datira od 30. rujna 2019. godine, a Niko Dujmović je zaposlen u Hrvatskim šumama, sukladno propisanom postupku i temeljem javnog natječaja iz srpnja 2018. Dakle, do zaposlenja je došlo više od godinu dana prije navedene prepiske, iz čega proizlazi da ona nije imala nikakav utjecaj na zasnivanje radnog odnosa g. Dujmovića.
Pored toga, koliko mi je poznato temeljem odgovora Hrvatskih šuma, g. Dujmović je ugovor na neodređeno dobio u drugoj polovici 2021., a to je gotovo dvije godine nakon prenesene ‘prepiske’, što jasno govori da navedena poruka nije imala utjecaj niti na dobivanje ugovora na neodređeno vrijeme.”
AP: Misliš li ti, Marko, da su hrvatski građani budale?
MM: Zašto bih to mislio, Šefe?
AP: Zato što će svatko tko nije notorna budala, nakon što pročita tvoje reagiranje, u kojem tvrdiš da tvoja prepiska s direktorom Hrvatskih šuma nema nikakve veze sa zapošljavanjem rečenoga Dujmovića, postaviti jedino moguće zdravorazumsko pitanje: A zbog čega je onda Marko Milić, glasnogovornik premijera, uopće stupao u komunikaciju s Krunoslavom Jakupčićem, i to započinjući prepisku s dvije riječi – “Niko Dujmović”?
MM: Samo da se informiram, Šefe. Htio sam da mi Kruno javi kako je Niko…
AP: Je li ti to i mene smatraš budalom, Marko?
MM: Ma nikako, Šefe. Ali objasnio sam da je ta prepiska iz rujna 2019. godine, a da je Niko u Hrvatskim šumama zaposlen na osnovu natječaja iz srpnja 2018. Kako bih ja, pobogu, utjecao na zapošljavanje nekoga tko je već godinu dana zaposlen? To su prozirne konstrukcije!
AP: A zašto ti onda Jakupčić odgovara da će Dujmovića zaposliti na neodređeno, a ti mu odgovaraš s “Hvala ti Kruno puno”? Tko god nije budala, jasno shvaća kako ti od direktora Hrvatskih šuma tražiš da tvog pajdaša, nakon rada na određeno vrijeme, primi u stalni radni odnos. Pa kad se braniš tvrdnjom kako datum prepiske potvrđuje da nisi urgirao za prvo zapošljavanje Dujmovića – a objavljeni dokument te optužuje za nešto sasvim drugo, naime da pritišćeš Jakupčića da tvom kompanjonu nakon privremenog osigura stalno zaposlenje – znači da svjesno navodiš vodu na krivi mlin, odnosno da prodaješ muda za bubrege, odnosno da se obraćaš budalama.
MM: Ali ja sam i to vrlo argumentirano demantirao, Šefe. Lijepo sam naveo da je prema mojim saznanjima Niko ugovor na neodređeno vrijeme dobio u drugoj polovici 2021., a “prepiska” u kojoj ja navodno tražim da ga se primi za stalno odvijala se skoro dvije godine ranije. Kakav je to moj utjecaj, molit ću lijepo? Zašto bi direktor Hrvatskih šuma, od kojeg ja navodno zahtijevam da zaposli moga prijatelja, udovoljio tome zahtjevu tek dvije godine kasnije?
AP: Možda zato što je u međuvremenu bio pospremljen u pritvor?
MM: Kakav pritvor, Šefe?
AP: Ti dobro znaš, Marko, da je svega par mjeseci nakon vaše prepiske – koju u svom reagiranju, ne znam zbog čega, stavljaš u navodnike, mada je njena autentičnost nedvosmislena – Krunoslav Jakupčić bio uhapšen i pritvoren, da su mu pretraženi ured i stan, pod optužbom za “trgovinu utjecajem i zloupotrebu položaja i ovlasti”, da je od tada pod istragom USKOK-a zbog sumnji da je sudjelovao u malverzacijama oko vjetroelektrana skupa s Josipom Rimac, da se poslije ispostavilo kako je privatnog advokata plaćao s računa Hrvatskih šuma, pa je proces protiv njega pokrenulo i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, da je tada objavljen podatak kako prima neto plaću od 31.300 kuna, što je dobrih sedam tisuća više od mene…
MM: To nema nikakve izravne veze s ovim za što me optužuje Nacional!
AP: Samo podsjećam da je Jakupčić bio pod dovoljno jakim stresom da se uhljebljivanje tvoga prike malko prolongira… Ali čak i da niste sklopili posao, da do zapošljavanja uopće nije došlo, tvoje objašnjenje – gdje tvrdiš da novine “sugeriraju postojanje nedopuštenih radnji, a koje ne postoje” – mogu progutati samo budale.
MM: Zašto, Šefe?
AP: Zato što si potvrdio autentičnost prepiske, Marko. Moraš biti neopjevana budala da prihvatiš logiku po kojoj neostvareni cilj opravdava nedopuštena sredstva. Shvaćaš? Ako nekoga pokušaš ubiti, pa taj ipak preživi, jer su mu stanovite okolnosti išle na ruku, to ne znači da je tvoj pokušaj ubojstva bio dopušten. Ili, ako pokušaš opljačkati banku, pa nešto pođe po krivome i ostaneš bez plijena, to ne znači da tvoj pokušaj krađe nije bio nedopušten. Jednako tako, ako koristiš svoj politički utjecaj – ogrebavši se i o autoritet premijera, čiji si glasnogovornik – da zaposliš svog jarana u državnoj tvrtki, pa ovaj ne bude za stalno zaposlen odmah, nego za godinu ili dvije, to ne znači da nisi do grla u korupciji, da ne trguješ utjecajem, da se ne baviš šugavim kokošarenjem i da možeš tvrditi kako “nedopuštene radnje ne postoje”. Osim, naravno, ako se obraćaš isključivo budalama.
MM: A jebi ga, Šefe, žao mi je ako tako mislite…
AP: Zašto ti je žao, Marko? Pa nisam te kinjio, zaboga! Mi kao stranka ionako ne očekujemo da itko s dvije čiste u glavi glasa za nas. Prema tome, glupani su naša fokus grupa. Iskustvo nas uči da one koji su u stanju razmišljati nismo u stanju ubijediti. Pametni su u ovoj zemlji jedina manjina koja uporno odbija koalirati s HDZ-om.
MM: Što to znači, Šefe?
AP: Znači da se na njih ne isplati gubiti vrijeme, Marko. Naprotiv, treba ustrajavati na sveobuhvatnoj imbecilizaciji javnog prostora, kako bi se rečenu skupinu vremenom dovelo do minimalna broja, a možda i do nestanka. Jedino strpljivim stranačkim radom ćemo pravo svakoga građanina da bude misaono limitiran postupno pretvarati u obavezu. U idealnom, pomalo utopijskom ishodu sam čin mišljenja postaje “nedopuštena radnja”. Tada se, umjesto na suzbijanje kancerogene korupcije, društvo koncentrira na iskorjenjivanje bolesti zdravog razuma. Javno mnijenje se čisti od kužnih. Shvaćaš, Marko?
MM: Shvaćam, Šefe, valjda…
AP: Mi malo stariji još se sjećamo kako je pokojni Tuđman volio reći da samo dovoljna količina praznih glava u društvenoj bazi jamči dovoljnu količinu punih džepova u političkoj nadgradnji. Dakle, kada te ja pitam smatraš li da su hrvatski građani koji zavrjeđuju našu pažnju budale i da im se kao takvima, kao budalama, trebaš obraćati, ti kažeš – što?
MM: Da smatram?
AP: Eto. Je li to bilo teško? Upravo si iznio ključni razlog zbog kojeg mi ne pada na pamet da te smijenim.
Portal Novosti
