Autor Edin Osmančević
”Narodni poslanik”, djelo Branislava Nušića, objavljeno je 1924. godine ali premijera je prvi put održana 19. oktobra daleke 1896. godine. Nušić kao i njegova djelo su postala besmrtna kako se radnje palanačke demokratije i palanačkog parlamentarizma, premda pisane prije više od 100 godina, vjerno odslikane i prožete za svaki period naše bliže i dalje prošlosti. Želja „narodnog poslanika“ za vlašću je isključivo vezana za njegovu strast da se osveti „urbanom“ i izdigne iznad svog učmalog palanačkog života.
Zato svaka sličnost glavnog junaka Nušićevog djela Jevrema Prokića i kandidata za predsjednika bh. entiteta RS-a Milorada Dodika je sasvim slučajna. Jevrem Prokić je čovjek koji se obogatio malverzacijama, špekulacijama i korupcijom. Iz sebičnih interesa odlučuje se prijaviti kao kandidat vlade na predstojećim izborima. On nema nikakvo obrazovanje ali ni svijest o narodu i njegovoj dobrobiti. On se samo želi obogatiti kako sebe lično tako i svoju porodicu, a sve uz pomoć malverzacija i korupcije. Svojim rođacima i svim onim koji su za njega glasali obećao je podijeliti položaje i povlastice. Psihologija palanačkog parlamentarizma ostaje ista, sam se likovi smijenju! Samo što je posmatrano sa tehnološke vremenske distance, Dodik na helikoptera i aviona uzjahao sa traktora.
Posljednji opći izbori u Bosni i Hercegovini, premda održani 2. oktobra još nisu dobili svoj epilog kad se tiče izbora predsjednika bh. entiteta RS-a. Boraveći u Banjaluci u predizbornom periodu nagledah se raznih pamfleta i bilborda sa euforičnim naslovima: “RS se mora odbraniti”, „Otadžbina se mora branit“, „RS iznad svega“, „Otadžbina zove“ itd. I onda putnik namjernik postavi logično pitanje od čega se ovi ljudi brane, ko je agresor a ko branioc, jesu li nam Rusi u komšiluku i zašto živimo u stanju vječitog straha od mrskog neprijatelja? Kič i brojne ptice na pamfletima stvaraju utisak da živimo u pravom životinjskom carstvu. Urbana Banjaluka to ne zaslužuje!
Svi oni koji su služili bivšu JNA ili završili vojne škole, znaju da se u predmetu Taktike i strategije ratnog djelovanja, agresor u ratnim dejstvima u udžbenicima i topografskim kartama uvijek obilježavao kao „plavi“ a oružane snage JNA kao „crveni“. Ova simbolika, pokazalo se, bila je potpuno pogrešna. „Plavi“ nam se nikada niotkud ne pojaviše a „crveni“ preko noći zamjeniše obilježja pa nam postaše „plavi“. „Plavi“ nam uvedoše tranzicije, prodaše državnu imovine i preko noći poput Jevrema Prokića postadoše bogati i „uticajni“. Tako je i danas! Stalno se izmišlja spoljni i vanjski mrski neprijatelj te stvara stanje vještačkog straha dok kriminal, korupcija i pljačka haraju našim, sve praznijim habitusima.
Stodvadesetšest godina od objave Nušićevog „Narodnog poslanika“, cirkus u kome je najviše kruha i igara ima svoj nastavak. U kontekstu one narodne kad opanak postane cipela, umisli da je čizma! Građane se na Dodikov miting podrške poziva sa banjalučkih ulica, pa čak i iz automobila sa razglasom pod geslom „narodni skup za slobodnu i demokratsku volju građana“. Paradoks je, kako reče moj prijatelj Ferid Dino Krak da skup Dražinih „antifašista“ počinje okupljanjem u parku istinskog heroja NOVJ-e dr. Mladena Stojanovića. Da opanak nije umislio da je cipela i čizma poruka sa skupa bi mogla imati sasvim drugačiji sadržaj: „Večerašnji skup SNSD-a u Banjaluci započeo je himnom Bosne i Hercegovine. Nakon toga govornici su pozvali sve prisutne da poštuju državu BiH, njen teritorijalni integritet, odluke CIK-a i naravno visokog predstavnika Schmidta. Također poruke mira, tolerancije, suživota, poslate su u Sarajevo, Mostar, svim građanima Bosne i Hercegovine. Defileom kroz ulicu Maršala Tita, stigli su na Trg Krajine, mašući zastavama Bosne i Hercegovine, a u duhu starih običaja i tradicije, pozvali sve dobre ljude da posjete bosansku Banjaluku, drugi grad po veličini u Bosni i Hercegovini a njene prognane građane da se vrate u svoj rodni grad. Nakon toga čula se pjesma „Bosnom behar probeharao“. Prekrasna slika i poruka je poslata iz slobodarske i antifašističke Banjaluke“.
Jevrem Prokić je izgubio izbore, a narod ga na kraju gađa kupusom, krompirom i jajima. Prije ili kasnije otići će i Milorad Dodik ali prvo kad se suoči sa brojnim afterama i tužbama na koje mora dati odgovor. A oni koji idu za Dodikovom pameću – prestali su poodavno koristiti vlastiti mozak! (Portal Tačno.net)
