Razgovarao: Faruk Vele
Dragan Banjac, dugogodišnji novinar „Borbe“ i kasnije „Naše Borbe“ iz Beograda, jedan je od novinara koji je čak sedam puta dolazio u opkoljeno Sarajevo.
Svjedočio je o tome u potresnim reportažama iz glavnog grada Bosne i Hercegovine zbog čega je trpio snažne pritiske, napade, pa čak i od članova porodice.
Dolazim iz zemlje koja je bila agresor
Njega i njegove kolege vlast Miloševića istjerala je na ulicu uz pomoć dugih cijevi! Na 30. godišnjicu početka opsade Sarajeva Dragan Banjac je ponovo u Sarajevu. Govorio je i na konferenciji „Novinarstvo kao prvi nacrt historije“, koja je održana u Sarajevu u organizaciji Mediacentra Sarajevo.
Sjećanje / 30. godišnjica opsade Sarajeva: Nepokoreni grad – „prkosan od sna“
„Da, ja sam došao iz zemlje koja je nesumnjivo bila agresor, ali sa prednošću jer je (moja) novina stala iza toga što će uslijediti mojim dolaskom. Sarajlijama sam donosio kese za usisivač, šećer – kocku, ali i brojna pisma… Imao sam mnogo problema poslije povratka u Beograd. Bilo je prijetnji, svega i svačega, cijelo redakciji ‘Borbe’…Bilo je pucanja iz mitraljeza preko glave…. Platili smo tako to što su nas izbacili na ulicu: JUL i Socijalistička partija. Bejzbol palicom su mi razbili mašinu“, kazao je, uz ostalo, Banjac koji je prvi novinar koji ušao u Dubrovnik, ali je posjećivao i Srebrenicu i Kosovo.
Dodao je da je i u Srbiji bilo ljudi koji su bili „gladni za istinom“, te da su im htjeli reći istinu o Bosni.
Nakon gašenja ‘Borbe’ Dragan je radio kao beogradski dopisnik novinske agencije ONASA, podgoričkih listova – Publika, Vijesti i Pobjeda, pisao za Monitor, radio u Blicu, bio zamjenik glavnog urednika ‘Glasa javnosti’, dopisnik ‘Tageszeitunga’ iz Ciriha, ‘Oslobođenja’, ‘Dubrovačkog vjesnika’, ‘Vremena’, Federalne televizije… Koautor je knjiga „Rasplitanje kosovskog čvora“ i „Zloupotrebljene institucije“.
Gdje je sve počelo
U intervjuu za Radiosarajevo.ba Banjac kaže:
„Moram reći prije svega da nevolje po bivše jugoslovenske prostore i dalje dolaze iz mjesta i kojeg je sve počelo. I direktan ću biti – iz Beograda. Posebno se to odnosi na Bosnu. Zato što sve srpske garniture od izbijanja rata u Jugoslaviji nisu prestale da svojataju parče BiH koje sada ima svoj naziv od dvije riječi. I dalje svojataju Crnu Goru, dio Hrvatske. Ništa to nije prestalo. Alu u tome ima nešto što daje nadu. Srbija više nikoga neće moći napasti sama. Pri tome ne vjerujem, da će nekog napasti uz pomoć Rusije, kako narod misli. To je isključeno“.
30 godina / Opsada Sarajeva u brojkama: 1.425 dana pakla
Na našu opasku da se Srbija Aleksandra Vučića, koji je ponovo pobijedio na izborima, naoružava već pet godina, Banjac dodaje da je to priča samo za „konzumente emisija u pola osam navečer“.
„Nema od toga ništa. To je jedna rasuta armija. Zemlja u rasulu, koja nema nikakvu moć. Naročito nema finansijsku moć. Treba malo čitati Svetislava Basaru gdje on u Atlasu pseudomitologije, kako je Srbija svojevremeno započela rat sa Bugarskom. Da nije ozbiljno bilo bi smiješno. Imala je 40.000 dinara u državnoj kasi! Nema topova, nema ničeg… Ovo je stvarno priča za ljude koji su godinama zaluđivani“, ističe Banjac.
Prisjetio se da je u opkoljeno Sarajevo dolazio preko Italije: Mađarska, Beč, Rim, Ankona…, pa onda avionom UNPROFOR-a.
Mladić me htio smaknuti
Prisjetio se i boravka u Srebrenici.
„Ratko Mladić me je htio smaknuti tamo. Pomogao mi je malo Zoran Petrović Piroćanac. Međutim, ta moja demokratska, široka „Borba“ nije htjela objaviti tekst iz Srebrenice. Govorili su: „Dosta ti je ratova. Bio si u Dubrovniku, Sarajevu… Polako, odmori. Uzet ćemo po agencijama“. Nisu htjeli objaviti priču. Prodao sam je strancima i kupio kompjuter. To govori da se na svaki način radilo da se istina svede na minimum“, kazao nam je Banjac.
Beograd je mračan
Ističe da je porazno da u Srbiji veliki broj ljudi ne zna ili, kako bi rekao Nebojša Popov, „nema dovoljno obavještenja o raspadu Jugoslavije“.
„Vraćam se ponovo u zemlju, u taj grad koji je bio balkanska perjanica u kulturi, gdje su filmovi i predstave dolazili mjesec dana poslije Brodveja. Bio je to grad, što bi rekao Meša Selimović, sa širokim nebom. Danas ja u gradu kojim hodam svaki dan mogu da vidim stotine napisa da je Ratko Mladić srpski heroj. Ne mogu da vidim kakve veze ima neki Šumadinac ili neko sa juga Srbije sa Ratkom Mladićem“, pita se Banjac.
Teško je, veli, odgonetnuti gdje to vodi.
Ističe da kao jedinu alternativu vidi Zorana Vuletića, čiji Građanski forum, po njemu, „jedina istinska građanska opcija“, ali..
„On ima razumijevanje i na Kosovu, i u BiH, Hrvatskoj… Ali nije mogao da sakupi dovoljno potpisa za parlamentarnu listu. Beograd je toliko mračan, toliko je to bez perspektive. Oni su daleko od Europe. Oni hoće Rusiju, a Rusi su Srbima kroz historiju najveći neprijatelji, ili nikad nisu bili prijatelji… Od svih ulagača u Srbiju, Rusi i Kinezi su na dnu liste. Sad pitajte ljude u Srbiji, reći će da su Kina i Rusija najveći prijatelji!?“, čudi se Banjac.
Na pitanje kamo sve to vodi, zaključuje:
„Mislim da će sve to potrajati dugo, jer veliki, moćni svijet koji je njega (Vučića) instalirao, i od njega ne traži rezultate koje je obećao. Priča se da se u centru CIA-e za Balkan – koji je godinama bio u Beogradu pa je poslije 20 godina premještan u Sofiju – zakleo da će sve što treba obaviti, samo da ga instaliraju. Nije radio ništa. Osim toga, u Srbiji ne postoji medij koji nije zgažen. Zgazio ih je on (Vučić) 90 posto, a 10 posto i ova nazovi opozicija. Oni hoće, da citiram prijatelja Lasla Vegela, da Vučića zaobiđu sa desna. Obožavaju Kinu, neće da rade sa Kosovom…“.
„Prvi put sam vraćen jer je oficir UNPROFOR-a otkrio da sam Srbin. Ja sam njemu rekao da nisam Srbin, ja sam novinar. Vratio me potom jer nisam imao obavezni pancir. Kasnije sam donio pancir pa sam poletio za Sarajevo. Nije problem ući u Sarajevo, boraviti u Sarajevu. Bio je problem ostati tamo (u Srbiji). Imam jedan primjer. Kad mi je umro ujak, niko od rodbine nije pored mene htio da stoji, na obe strane, i to na dva-tri metra. Bilo je prazno! Govorili su: „Što si išao tamo, što si to pisao…“ Napisao sam feljton koji je išao 30 dana u „Borbi“. Cijela strana. Rekli su da idem. Šta god doneseš, sve će da ide. Zarez nije falio. Ni meni, ni drugima. Međutim, najprije nas je zgazio Milošević, a onda su radikali uz pomoć ovog (Vučića, op.a.) koji je na vrhu. Dvadeset i pet ljudi s dugim cijevima je ušlo u redakciju i rekli: ‘Ustaše, napolje!'“, prisjeća se Banjac.
Radiosarajevo.ba
