Ivo Goldštajn: Reci mi koliki je broj jasenovačkih žrtava, reći ću ti ko si

“Rata ne može biti, ali gora je situacija nestabilnosti“

Na prostoru bivše Jugoslavije postoje snaže revizionističke snage koje minimiziraju antifašistički otpor u Drugom svjetskom ratu i prebacuju ga na drugu stranu, ocijenio je hrvatski istoričar Ivo Goldštajn, u emisiji “Znam da znaš” Gradske RTV iz Podgorice.

“Ko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a ko na krivoj strani? Ako mi sagovornik odgovori da su partizani bili na pravoj, a svi ostali (ustaše, domobrani – slovenski, hrvatski, četnici, ljotićevci) na krivoj strani, uključujući fašiste i naciste koji su došli iz Njemačke, Italije i Austrije, možemo razgovarati. Ukoliko je odgovor relativizujući, onda nemamo o čemu razgovarati. Jer onda govorimo o vrijednosnim kategorijama, relativizujemo antifašistički narativ tako što pokušavamo uvesti neke olakšavajuće okolnosti za zločinačke pokrete i režime – u kojima je bilo ljudi koji nijesu počinili zločin, ali to ne znači da nijesu bili na krivoj strani”, istakao je Goldštajn.

Te, kako navodi, „gluhe uši“ vidimo na svim stranama u proteklih 30 godina – u skoro svim zemljama bivše Jugoslavije.

“Naši zločinci, s početka devedesetih, više nijesu naši zločinci nego su pravi ljudi – možda su napravili neki zločin, ali to su naši – prema tome, mi treba da ih branimo. Istovremeno, to nije pitanje samo ratnih zločina i onoga što se dešavalo u Hagu – to je pitanje opšte društvene klime i situacije u svim zemljama bivše Jugoslavije koje su i te kako izjedene korupcijom, klijentelizmom”, objašnjava gost Senada Pećanina.

Odgovarajući na pitanje da li je odnos prema antifašizmu, odnosno fašizmu u Drugom svjetskom ratu, lakmus papir za definisanje karaktera svakog političkog pokreta, stranke, ili vlasti, kaže:

“Apsolutno. Bila je jedna teza – reci mi šta misliš o Titu, reći ću ti ko si, to sam čuo prije dvadesetak godina. Reci mi što misliš koliki je broj jasenovačkih žrtava, reći ću ti ko si. Ako mi kažeš nula ili 30, 40 ili 700 000 – ja mogu u milimetar detektovati tvoj politički nazor ili svjetonazor”, poručio je istoričar.

Goldštajn smatra da je najviše izgubila Srbija koja se, kako kaže, od visoko kulturne zemlje svela na to da ima snažne građanske krugove, koji su nadvladani od strane sirove nacionalističke kulture. Dodaje da nije bolje ni u drugim državama bivše Jugostavije.

Kad je riječ o Hrvatskoj, podsjeća da je ona devedesetih nakon Slovenije bila najspremnija za demokratsku tranziciju i ulazak u EU. Danas je, tvrdi, Hrvatska na toj ljestvici deseta, jedino ispred Bugarske.

“Imamo Bosnu i Hercegovinu koja je disfunkcionalna na raznim nivoima. Srbija nije riješila nijedan svoj problem – istovremeno najavljuje stvaranje ‘srpskog sveta’ – ma šta to značilo, ali kako god tumačili tu najavu, ona nije dobra, unosi novi nemir. Nestabilnost se očituje u BiH, Crnoj Gori, preliva na Kosovo, posljedično i prema Sjevernoj Makedoniji”, objašnjava Goldštajn.

Ističe da bi volio da u narednim mjesecima opet krene proces približavanja Crne Gore Evropi, sa završnim činom ulaska u EU.

“Međutim nakon ovog jednogodišnjeg iskustva u Crnoj Gori, nažalost, ni u to ne možemo biti sigurni. Moram priznati da imam previše godina da bih bio bezrazložni optimist, pa radije govorim sa zrncem sumnje. Ne mogu biti optimist u pogledu čitavog regiona”, rekao je on.

Ne vjeruje u mogućnost novog rata na prostoru Balkana.

“Rata ne može biti, ali gora je situacija nestabilnosti, eventualnih sitnih incidenata u kojima neko pogine, jer onda dolazi do ekonomskog raspada i socijalnog – posljedično. To bi se, nažalost, moglo dogoditi”, zaključio je Goldštajn.

(Gradski portal)