Patrijarhova odluka da 9. januara dođe u Banjaluku radi liturgije je vjerodostojna, taman onoliko koliko je iskreno izvinjenje one pribojske četničke bitange.
Piše: Dragan Bursać
Slučajnosti ne postoje ni u Božjim očima
I taman je tako. Za one koji ne znaju patrijarh Crkve Srbije, Porfirije Perić gostovaće u Banjaluci 9. januara baš poradi liturgije o svetom Stevanu. I gle čuda, baš taj dan, baš u taj čas entitet Republika Srpska će nelegalno i neustavno obilježavati svoj “Dan republike“. Koliko slučajnosti, majko mila!?
Da sam kakav sumnjičav čovjek pomislio bih kako Porfirije dolazi zbog narečenog Dana Republike Srpske u kojem će se sasvim slobodno četničati na sve strane pod patronatom entiteta, a veličanje ratnih zločinaca je zagarantovano, jer isti stoje pravno najdoslovnije u temeljima ove zajednice. I da se razumijemo, nije to sad neki tamo obični “Dan republike“, to je proslava trideset godina ovog entiteta, za koga 90% stanovnika istog vjeruje da je država.
Dakle, proslava po sebi, što bi rekao Martin Hajdeger. I biće para, nije da neće, Dodikov prijetlj Orban je odriješio kesu, pa će uz poštare, lovce, vatrogasce i ostale uhljebe u špaliru biti i najveća zastava Republike Srpske, kako se hvale organziatori.
Dobro sad sve to, nego šta ćemo sa Porfirijem Perićem, “urbanim popom“, kako ga krstiše zagrebački intelektualci dok je bio na raboti kod njih? Šta ćemo sa “ljubiteljem zagrebačke grupe “Azra“ kako navedoše isti ti intelektualci, koji u slobodno vrijeme pjeva o nekim drugim stvarima u Hrvatskoj. Recimo o Dinari i četničkoj kokardi na istoj? Naravski, sve su ovo retorička pitanja, kao što je retoričko pitanje da li su zagrebački intelektualci ispali naivne budale štujući najnovije krovno čedo Crkve Srbije. Jedino pravo i logično pitanje Periću je, a što ne bi otišao u Sabornu crkvu Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu, pa tamo služio litugiju za Deveti januar. I dobio bih promtan odgovor, daj Bursać, nemoj zajebavati, zna se šta će Porfirije u Banjaluci baš 9. januara.
Jer Porfirije Perić će biti tačno tamo gdje je naumio po kartografiji srpskig sveta za 9. januar, e da bi pokazao šta znači snaga Crkve Srbije “na zapadnim teritorijama“. Sveti Stevan ili Šćepan se namjestio Periću kao izgovor taman koliko i Republici Srpskoj da malo slavi istog, a malo svoju secesionističku nezavisnost.
Terenski radovi od Tivta do Banjaluke
Pitanje broj dva? Zna li Porfirije Perić šta se dešava pod njegovom crkvom koja urinira po regionu, a koja svoje namještenike uz pomoć terenskih radnika slika po muralima od Tivta do narečene Banjaluke? Naravno da zna i prezadovoljan je urađenim. Neko mi pokaza murale “đede“, aka Amfilohija Radovića po Tivtu, Nikšiću, Herceg Novom, Pljevljima, Kolašinu, Mojkovcu… uz konstataciju da su ovo jedini uspjesi Vlade Crne Gore. Dodao bih tome i helikoptersko ustoličenje Porfirijevog protežea Joanikija i kazao da je vlada Crne Gore oformljena tamo đe je ofromljena upravo da bi radila ovo što radi.
Dakle, Perić nema šta da se brine oko okupirane Crne Gore, treba sad da izvidi situaciju u Banjaluci, kažem da mošusom tamjana udostoji Dodika i kompaniju svojim prisustvom i da na koncu kaže “naše“. Dobro ne tom riječju, ali možda bude baš i ona.
Porfirije, obrati pažnju na posljednju stvar
Nego me zanima, šta će zapjevati Porfirije, nakon što potapše Dodika po ramenu i obojica se našale kako Bosna i Hercegovina ne postoji (ne bi im bilo prvi put)?
Hoće li pjevati na Trgu Krajine ”A šta da radim“ ili možda “Usne vrele višnje“? Zgodnije je “Kurvni sinovi“. Ili “Obrati pažnju na posljednju stvar“.
Neće ništa od ovoga, zajebavam se.
Džoni Štulić je izuzetno osjetljiv na krađu intelektualnog vlasništva, a sigurno ni on da ga pitate ne bi kao onomad ni Milan Mladenović gostovao u gradu gdje su srušene sve džamije. Da pričamo o Banjaluci.
Ostaje Periću, kad je već “slučajno“ dolazi u Banjaluku da se uhvati u kolo sa domaćinima i da se podsjeti svog repertoara sa dinarskim bradatim jedinicama za šta je pravi majstor.
U čitavoj ovoj priči najžalije mi je onih zagrebačkih intelektualaca sa početka teksta kojim sujete ili naivnost još uvujek ne daju da oči otvore pa brane neobranjivo. A ako i dalje ne vjeruju u fakte o “rok popu Porfiriju“, a bože moj, od Zagreba do Banjaluke nema ni 150 kilometara neka se sami uvjere na Dodikovm “sletu“ 9. jaunara.
Kako je krenulo nije isključeno da im se i predsjednik države Zoran Milanović priključi nakon svega što je kazao u zadnje vrijeme. Jer znate, tamo se jedan drugi Hrvat, Dragan Čović odomaćio. On redovno posjećuje Dodikove sletove.
I na kraju ono prvo, što bi rekao moj imenjak Mioković, Porfiriju Periću vjerujem taman koliko i onim policajcima pribojskim koji su pjevali na rođenju djeteta zazivajući novi genocid, pa se onda izvinjavali. Dakle nikako!
A vi kako hoćete!
(Antena M)
