Dana 29.10.2013. umro je Srđa Popović
Za njega sam prvi puta čuo 2008. godine. Poznanica, također pravnica, jednostavno ga je opisala – ovog čovjeka treba slušati.
Na opisani način počeo je moj odnos sa Srđom – razgovor koji sam uvijek u svojoj glavi zamišljao kao dijalog njega i mene. Kao da bih mogao ponuditi išta što on već i sam nije shvatio, ili nešto o čemu već nije dobrano promišljao, onom neumoljivom logikom koja je obilježila njegov advokatski rad kao i sve javne nastupe koje sam imao prilike slušati.
Uzevši u obzir vremensku distancu teško se prisjetiti svih dojmova koji su se javljali kako sam se upoznavao s likom i djelom Srđe Popovića, no svakako jedan od najjačih, koji se zadržao i do današnjeg dana jest da u njegovim nastupima i analizama, iznošenjima mišljenja i sudovima nema nikakve ogorčenosti, nikakve osobne frustracije. Samo čvrsta argumentacija, neupitna logika i ugodan glas koji vas vodi kroz analize i ispravlja logičke greške u razmišljanju, glas koji mijenja. Mijenja ono što se najteže mijenja – učahurene obrasce razmišljanja i ponašanja.
Srđa nam je svima pokazao kakvi bi mogli biti ukoliko sami sebi postavimo visoke standarde, moralne, profesionalne i društvene. Sve što je govorio o političkoj teoriji, sudstvu, strankama, a na kraju o društvu i pojedincu ukazuje na važnost svakoga da svoje ponašanje kroji na principu visoko moralnih i etičkih vrijednosti, na konceptu odgovornosti, pa na kraju kako je i sam znao govoriti, na konceptu ljubavi prema svim ljudskim bićima.
U svom javnom nastupanju, kao i knjigama koje je pisao, Srđa Popović nas je strpljivo i tvrdoglavo učio (i još uvijek uči) brojnim svevremenskim vrijednostima i idejama: kako je većina većinom u krivu, kako ništa u životu nije tako jednostavno da bude podložno binarnom razmišljanju, kako je pojedinac uvijek ispred kolektiviteta, kako je manje zlo dokazano pogrešna opcija, kako su zločini pitanje svih pitanja jednog društva…
Mislim da bi i samome Srđi bilo drago kada bi svojim djelovanjem dokazali da smo ga barem malo čuli i da smo sami dovoljno zreli da „ne idemo više po tu varjaču“.
Zbog svega navedenog za mene on ostaje jedinstveni primjer intelektualca koji svojim djelovanjem mijenja ono što se najteže mijenja.
Srđa je bio i ostao taj GLAS!
(Peščanik.net 29. 10.2021)
